“Šimun, zvani Revnitelj” (Luka 6,15) – ovaj je epitet zazvonio na uzbunu Rimljanima. Zeloti su bili skupina židovskih fundamentalista koji su se nasilno borili protiv okupacije svoje domovine. Iz perspektive svemoćnog Rimskog carstva, svi su oni bili teroristi.
Očito je Šimun već imao problematičnu prošlost kad se pridružio nenasilnom putujućem propovjedniku Isusu. Nadalje, Novi zavjet ne pruža nikakve podatke o njegovu životu. Predaja kaže da je Šimun podnio mučeništvo kao glasnik vjere u Mezopotamiji (danas Irak). Inače je ostao u sjeni velikih imenjaka poput Šimuna Petra.
Još je manju sreću imao Juda Tadej, čije ime podsjeća na istoimenog izdajicu. U Evanđelju po Ivanu on je jednostavno nazvan: “Juda – ne Iškariot” (Ivan 14,22). Karijera imenjaka više nije bila opcija.
Vjernici su, međutim, zagovoru Jude Tadeja pripisivali brojna čudesa. Birgita Švedska i Bernhard od Clairvauxa čak su ga proglasili “patronom nemogućeg”. U 19. stoljeću migranti su njegov kult donijeli u Latinsku Ameriku i Sjedinjene Države. Do danas se ondje posebno štuje kao svetac za bezizlazne situacije (katholisch.de; fratellanza.net).