Popisi svetaca mogu biti nepravedni: što je s davno zaboravljenim svecima iz prošlosti? A pogotovo s onim pokojnicima koji su nezapaženo živjeli svoju vjeru i nikada nisu službeno proglašeni svetima?
Ovog problema bili su svjesni već kršćani kasne antike – i našli su pragmatično rješenje: od četvrtog stoljeća u Istočnoj Crkvi slavi se “Gospodnji dan Svih svetih” prve nedjelje nakon Duhova.
Budući da sveci žive u zajedništvu s Uskrslim, svetkovina se u početku u Rimu slavila u petak nakon Uskrsa. Od osmog stoljeća nadalje, ovaj aspekt u pozadini je nestao.
Umjesto toga, svetkovina je tijekom europske misije postala povezana s pretkršćanskim tradicijama i idejama. Irski navjestitelji vjere proširili su slavlje Svih svetih 1. studenog diljem kontinenta. Godine 835. papa Grgur IV. potvrdio je datum. Do danas se Katolička crkva sjeća svih onih koji su već dosegli savršenstvo u Bogu – velikih i malih, popularnih i zaboravljenih, slavnih i nezapaženih (katholisch.de; fratellanza.net).