Obitelj Husić iz Tuzle koja je migrantu Adilu dala topli dom: “Bog je naredio da se mi brinemo jedni o drugima (…) Ne volim ljude koji samo pričaju, a nemaju nikakvih djela iza sebe”.
Zar ne bismo trebali svi biti ovakvi ljudi?
Pero SUDAR: Bogom dane razlike nisu prijetnja, nego prilika i obogaćenje. Ako ne gradimo mir, nemir se izgrađuje ‘sam od sebe’. Ne možete u, recimo to tako, posudu vlastita bića ili naroda nalijevati lijek, a u posudu čovjeka ili naroda do sebe otrov! A mi to, i na takozvanim najvišim razinama i na najodgovornijim službama, uporno radimo i, bez stida, iščuđavamo se otrovanosti drugih ne primjećujući vlastitu!
U istočnoj Europi, točnije u Bosni i Hercegovini, u gradiću Varešu planira se otvoriti dnevni centar za pomoć starijim osobama i osobama s invaliditetom
Učite djecu da budu dobri ljudi, koji onim velikim, neće vjerovati da je ograda zaštitita te da i sa one druge strane rastu dobra, talentirana, duhovita i puna ljubavi djeca. Neka vam smisao života bude Ljubav.
Trgovina ljudima je svođenje drugoga na robu. Zbog toga ju treba smatrati zločinom protiv čovječanstva. I to bez dvojbi. Istu težinu treba dati svim povredama slobode i dostojanstva svakog ljudskog bića, bilo ono naš sunarodnjak ili stranac.
Ljudi odlaze tražeći kvalitetniji život. Život dostojan čovjeka. Tamo – na sjeverozapad – odlaze i naši i svi drugi migranti. Iz BiH odlaze svi, no posebno je uočljiv egzodus katolika. Bez jasnog proročkog odgovora na korupciju – pa i pod cijenu smrti poput sv. Óscara Romera – nema mogućnosti opstanka.