Crkva danas naviješta Boga kojeg se, kao gorljivog domaćina, ne da lako obeshrabriti – čak ni dvosmislenim odgovorima njegovih potencijalnih gostiju. Ali budući da nije tako lako reći “da” Božjem pozivu, pomoć ne može škoditi. To je već mislio opat Odilo iz Clunyja kada je 998. godine za svoju zajednicu uveo Dušni dan. Dan je također potvrđen i u Rimu od 14. stoljeća.
Pred Halloween u Sjedinjenim Američkim Državama sve naokolo blista (ne mislim na jezivu predizbornu kampanju za predsjednika). Pauci, vještice, izdubljene svjetleće bundeve na svakom su kutku. Ne, sada ne slijede moralne injekcije o svetkovini Svih svetih i tako dalje – naprotiv.
Pontifex: “Kršćani s ovom osobnom iskaznicom žive u Božjim rukama, oni su žene i muškarci nade. Pomislimo na drugo čitanje: onu konačnu viziju gdje se sve ponovno čini, ponovno stvara, onu Domovinu u koju ćemo svi ići. Da bismo ušli tamo, ne trebaju nam čudne stvari, ne trebaju nam sofisticirani stavovi, samo moramo pokazati osobnu iskaznicu: ‘U redu je, samo naprijed’. Nada je u Nebu…”
Fra Ivan Šarčević: “Kod zrelijih vjernika to je dan i kada mole za sve pokojne, i za pripadnike drugih rasa, naroda i vjera, jer smo kao ljudi jedna obitelj, djeca jednoga Boga. Spomen je to na one mrtve, a takvih je puno, kojih se nema nitko spomenuti, za čije grobove ne znamo, koje su ljudska zloća, zločinački režimi i mračne ideologije ubili i sakrili od pravde i istine”
Postoje li neki kršćanski elementi u današnjem slavlju Halloween-a? Mašta s nama zbija brutalne šale: postojali su kršćanski rituali!