U svakom čovjeku uskrsava čitav čovjek, a ljubav ili dragovoljna smrt kojom se doseže uskrsnuće, crpljena iz tjelesne energije koja ima svoje posebnosti i koja je življena kroz rodbinske odnose, odnose ljubavi, kolegijalnosti i prijateljstva, različita je za svakoga od nas. Sve uskrsava, osim onoga što je ostalo izvan ljubavi, sve osim egoizma i grijeha.
Francuski izraz tijelo [sarks, op. prev.] nema isti prizvuk kao dotična hebrejska riječ: Židov nikada neće suprostavljati tijelo i duh, kao što mi to radimo…
F. Varillon: “Vjerovanje” je izuzetno odmjereno. I mi bismo također trebali biti vrlo odmjereni kada govorimo o Mariji. Pretjerivanje i neodmjerenost riječi u konačnici uvijek vode do umanjivanja onoga što želimo veličati. Toplina i odmjerenost: u tome je sva dubina života Crkve. Odmjerenost ne isključuje toplinu.
F. Varillon: “Podsjećam da je drevni običaj molitve za pokojne stvorio nauk o čistilištu, a ne obratno. Ne molimo za mrtve zato što postoji čistilište, nego Crkva kaže da čistište postoji zato što oduvijek postoji običaj da se moli za mrtve. Za Crkvu je život uvijek na prvom mjestu, život prethodi doktrini, a ne obratno”.
F. Varillon: “Nelagoda, da ne kažem muka kršćana pred onim što katekizam označava riječju pakao tako je velika da se o tome praktično prestalo govoriti, osim u izuzetno rijetkim prilikama. Možda je šutnja bolja od objašnjenja koja bi nastavljala stare, žilave nesporazume. Bolje da šutimo ako nismo sposobni protumačiti da čista i jednostavna negacija pakla na koncu vodi, ako ne do negacije Boga i čovjeka, onda svakako do unakazivanja Boga, čovjeka i ljubavi”.
François Varillon: Uskrsnuće počinje već nakon smrti, ali će biti potpuno tek na kraju vremena.