Foto: © 2014 KNA, www.kna-bild.de
Krešimir Cerovac
15. obljetnica apostolske pobudnice „Verbum Domini“ pape Benedikta XVI.
„Prihvaćanje Božje Riječi, posvjedočene u Svetom pismu i živoj tradiciji Crkve rađa novi način promatranja stvari, promičući autentičnu ekologiju, koja svoj nadublji korijen ima u poslušnosti vjere … (i) razvijajući obnovljenu teološku osjetljivost o dobroti svih stvari, stvorenih u Kristu.“ – „Verbum Domini“, #108
30. rujna 2010. papa Benedikt XVI. izdao je postsinodalnu apostolsku pobudnicu „Verbum Domini“ („Riječ Gospodnja“) nakon Sinode o Božjoj Riječi 2008. Riječ je o pobudnici koja produbljuje razumijevanje Božje Riječi u životu Crkve i vjernika. Njezina važnost očituje se u sljedećem:
- Naglašava da je Božja Riječ temelj vjere, života i poslanja Crkve.
- Poziva na slušanje Boga, čovjeka i zemlje, ističući duhovnu dimenziju ekološke i društvene odgovornosti.
- Povezuje liturgiju, molitvu i svakodnevni život, potičući vjernike da Riječ žive, a ne samo čitaju.
- Otvara Crkvu prema svijetu, promičući evangelizaciju, ekumenizam i dijalog s drugim religijama.
- Uči da pravi odgovor na krizu svijeta nije samo politički ili ekonomski, nego duhovni — kroz obnovu odnosa s Bogom i stvorenjem.
Dokument „Verbum Domini“ jasno ističe ključnu ulogu Božje Riječi u životu i poslanju Crkve, ali istovremeno postavlja čvrste temelje za istinsku ekoteologiju. Za razliku od svjetovnih ekoloških pokreta, ovaj pristup duboko je ukorijenjen u božanskom otkrivenju, kršćanskoj antropologiji i liturgijskoj duhovnosti. Iako „Verbum Domini“ nije izričito okolišni traktat, iznosi temeljnu teološku viziju: stvoreni svijet nije tek pozadina ljudske povijesti, već je i sredstvo Božje objave, što naglašava njegovu svetost i važnost. Dokument ističe da je angažman sa svijetom, kako to zahtijeva Božja riječ, poziv da se na cijeli stvoreni kozmos gleda novim očima, jer on sadrži tragove Riječi po kojoj je sve stvoreno. Ekološka odgovornost stoga nije samo moralni izbor, već ‘prirodan izraz poslušnosti Božjoj Riječi’. Dokument poziva na ponovno otkrivanje Božje Riječi kao izvora trajne obnove ne samo Crkve, već i svakog pojedinca, ističući kako briga za prirodu proizlazi iz dubljeg duhovnog poziva i poštovanja prema Božjem stvaranju.
Pobudnica „Verbum Domini“ daje čvrst teološki temelj ekoteologiji, ističući svijet kao sredstvo Božje objave. Kad se čita zajedno s enciklikom pape Franje „Laudato si’“, otkriva se njezin snažan ekološki poziv. Vjernici se pozivaju da Božju Riječ ne traže samo u Svetom pismu, nego i u prirodi koja ih okružuje, prepoznajući u njoj glas Stvoritelja i odgovornost za njegovo stvaranje. Tako se Crkva poziva na aktivno sudjelovanje u očuvanju svijeta kao dijelu svoga poslanja. Ekološka kriza nije samo znanstveno ili političko pitanje, već prije svega duhovni i teološki izazov. Kao odgovor na to, ekoteologija se razvija kao važno područje unutar kršćanske misli, nastojeći objasniti odnos između Boga, čovjeka i stvorenog svijeta. Pobudnica pape Benedikta XVI. pruža snažan teološki temelj za takav pristup, prikazujući stvoreni svijet kao ‘knjigu’ u kojoj Bog govori.
Apostolska pobudnica „Verbum Domini“ naglašava da je Božja Riječ živa, djelotvorna, te da se tiče svakog dijela ljudskog života. Ona je ključni dokument koji oblikuje kršćanski pogled na Sveto Pismo, Božju Riječ i njezinu ulogu u životu vjernika i Crkve. U toj pobudnici papa Benedikt XVI., govori o ‘autentičnoj ekologiji’ i postavlja temelj ekološke svijesti u teološkom razmišljanju. Ta ideja temelji se na osnovnoj istini da je sve stvoreno Božjom Riječju koja stvara, održava i spašava svijet. Autentična ekologija usko je povezana s teologijom Riječi i kršćanskom antropologijom, što mnogi ne razumiju ili ne prihvaćaju. Autentična ili integralna ekologija gleda na stvoreni svijet ne samo kao mjesto koje treba očuvati, nego i kao dar Božje Riječi, plod stvaranja koje ima duhovnu, moralnu i sakramentalnu dimenziju.
Papa Benedikt XVI. govoreći o ‘autentičnj ekologiji’ otkriva duboku teološku i pastoralnu istinu: briga za okoliš nije sporedna tema u životu Crkve, već proizlazi iz poslušnosti Božjoj Riječi i ispravnog razumijevanja čovjeka kao čuvara stvorenog svijeta. Dakle :
„Ako je u središtu Božje objave događaj Krista, potrebno je također priznati da je i sam stvoreni svijet, liber naturae, također bitni dio ove višeglasne simfonije u kojoj se izražava jedincata Riječ.“
Jedan od ključnih doprinosa „Verbum Domini“ jest snažan poziv da čijeli pastoral Crkve bude prožet Božjom Riječi. To znači da Biblija ne smije ostati samo u liturgiji ili među akademskim krugovima, nego treba postati ‘duhovna hrana’ za sve kršćane – u obiteljima, župama, školama i u osobnoj molitvi. Vjera koja sluša Božju Riječ ne može ostati nijema pred uništavanjem prirode, iskorištavanjem siromašnih i gubitkom smisla. Ona poziva na slušanje – Boga, čovjeka i zemlju. Zato je pobudnica „Verbum Domini“ i danas vrlo važna, jer uči da je pravi ekološki odgovor zapravo duhovni odgovor: živjeti Riječ i kroz nju graditi novi odnos prema stvorenom svijetu. „Verbum Domini“ poziva na duboko slušanje – ne samo riječi Pisma, nego i poruka iz stvorenog svijeta, povijesti i čovjekove savjesti.
Kršćani bi trebali bolje razumjeti svoju odgovornost, ali nažalost, za mnoge njihova vjera izgleda kao da je mrtva, bez pravih djela, svodi se samo na puko obavljanje obreda. Mnogi misle da je dovoljno samo ići na misu nedjeljom i moliti se svoje želje, bez stvarnog angažmana. Često više vjeruju političarima nego papama, odbacuju klimatske promjene i ne žele poduzimati korake za zaštitu okoliša. Takav odnos prema okolišu proizlazi iz razmišljanja koje svijet vidi kao resurs. To se mora promijeniti. Kršćani su pozvani da ozbiljno prihvate ekološku krizu koja prijeti čovječanstvu i budu svjesni da će oni koji uništavaju okoliš snositi posljedice svojih djela.
Papa Benedikt XVI. snažno upozorava na fragmentirani pogled na stvarnosti koji razdvaja vjeru od života. Poziva na cjeloviti pristup, u kojem „Božja Riječ povezuje nebo i zemlju, božansko i ljudsko, vječno i prolazno.” U tom smislu nema prave duhovnosti bez ekološke odgovornosti, baš kao što nema istinske ekologije bez čvrstih teoloških temelja. Briga za stvoreni svijet nije samo dodatak vjeri, nego njezin sastavni dio. Vjernik, koji ozbiljno prihvaća poruku pobudnice „Verbum Domini“ i bogatu kršćansku tradiciju, ne bi smio ostati pasivan niti odbacivati znanstvene spoznaje. Naprotiv, trebao biti jedan od najaktivnijih zagovornika borbe protiv klimatskih promjena i uništavanja prirode. Time ispunjava biblijski poziv čovjeku: da „čuva i obrađuje Zemlju“ (Post 2:15) te da, u duhu bratske solidarnosti, skrbi za svoju braću i sestre. Ekološka kriza postaje i duhovni poziv – prilika da kršćani pokažu vjerodostojnost svoje vjere kroz konkretna djela očuvanja života, pravde i zajedničkog dobra. Stoga ova kriza nije samo borba za spas planeta, već i za spas smisla života. Svaki čin zaštite prirode – sadnja stabla, zaštita rijeke, smanjenje potrošnje – znak je vjere u vrijednost i povezanost života. Time se odbacuje praznina i bira život ispunjen smislom, zajedništvom i nadom. „Ekološka kriza rađa se u srcu čovjeka i samo je vanjski izraz te unutarnje tragedije“, naglasio je papa Franjo u enciklici „Laudato Si’“.
Čovjeku nedostaje bitna poniznost koja bi mu omogućila da stvaranje vidi kao dar od Boga, koji treba primiti i koristiti u skladu s Njegovim planom. Umjesto toga, arogancija ljudskih bića koja žive „kao da Boga nema” dovodi ih do iskorištavanja i unakažavanja prirode, ne videći je kao djelo stvaralačke Riječi. A zanemarivanje poduke pobudnice „Verbum Domini“ nije akademsko pitanje. To je odustajanje od bitnog alata za reformu i obnovu koji je Crkva ponudila. Kršćani su pozvani da ozbiljno prihvate ekološku krizu koja prijeti čovječanstvu i budu svjesni da će oni koji uništavaju okoliš snositi teške posljedice svojih djela. Ne samo u ovom životu – pred Bogom će odgovarati za to što su učinili s darom stvaranja. Autentičan kršćanski život zahtijeva holističku transformaciju – promjenu srca, uma i djelovanja. Vjera koja se ne očituje kroz brigu za najugroženije i za “sestru Zemlju” nije evanđeoska vjera, već prazna religioznost koju je Isus oštro kritizirao kod farizeja (fratellanza.net).