S Josephom Ratzingerom pisati budućnost Sinode
Thomas Schwartz
“Pravo pitanje koje stoji iza rasprave moglo bi se ovako formulirati: treba li nastaviti s intelektualnom pozicijom ‘antimodernizma’ – starom politikom isključivanja, osude i obrane, koja je dovela do gotovo neurotičnog poricanja svega novoga? Ili bi Crkva, nakon što je poduzela sve potrebne mjere opreza za zaštitu vjere, trebala otvoriti novo poglavlje i prijeći na novi i pozitivan susret sa svojim vlastitim podrijetlom, sa svojima [Mitmenschen] i s današnjim svijetom?”
Ne, ovo nije sažetak pitanjâ postavljenih na svjetskoj Sinodi i temâ o kojima se raspravljalo. U stvari, ovaj je citat star preko šezdeset godina. Predstavlja izvadak iz komentara na Koncilu Josepha Ratzingera, kasnijeg pape Benedikta XVI. koju je danas u sinodskoj dvorani citirao australski teolog Ormond Rush. U svom jezgrovitom i poučnom predavanju ponovno je razjasnio nauk Drugog vatikanskog koncila o pitanjima tradicije i Božje objave. Opet se pozivajući na Ratzingera, među ostalim je govorio o potrebi za osobnim, sakramentalnim i povijesno ukorijenjenim razumijevanjem tradicije koje vidi “prošlost ostvarenu u sadašnjosti” i koja je “ipak otvorena budućnosti koja tek treba biti otkrivena” .”Istina vjere stoga se temelji na živoj i dinamičnoj tradiciji. Ona nije ni “legalistička, ni statična niti ahistorijska”, već se uvijek iznova mora kritički promatrati u smislu svoje legitimnosti pred poviješću koja se mijenja.
Kao i mnogi drugi sudionici Sinode, smatram obogaćujućim i lijepim čuti tako jasne izjave kao teološki temelj na početku posljednjeg tjedna zasjedanja. Ali isto tako moram priznati: za mene nisu ništa novo, sve sam to mogao čuti u svom prvom teološkom semestru na Gregoriani na predavanju iz fundamentalne teologije o Crkvi i objavi – i nikada ih nisam zaboravio!
Tim više me čudi što se opet na biskupskoj Sinodi iznose takve osnove teologije, kao da su sudionici ovog skupa biskupa, svećenika i laika – brucoši teologije. Svakako ne želim ispasti arogantan, ali svako malo mi padne na pamet (što odmah odbacujem:) da neki od sudionika ovog susreta nisu baš upoznati s aktualnom teologijom Drugog vatikanskog koncila. Imajte na umu: biskupi ne moraju biti profesori teologije. Ne moraju biti. Također ne moraju imati nikakvo dubinsko “suvremeno znanje” o kontroverznim pitanjima teologije, filozofije ili čak drugih znanstvenih disciplina. No činjenica da je Tajništvo Sinode smatralo važnim i potrebnim postaviti tako temeljnu teološku podlogu početkom posljednjeg tjedna Sinode malo me iznenadila.
Svi se nadamo i molimo da će sintezni dokument koji će biti usvojen krajem ovog tjedna, u nadolazećoj godini, ostvariti mogućnost rasta i postati “korijen” “re-forme, nove forme”, kao rekla je sestra Maria Grazia Angelini u svojoj duhovnoj meditaciji. Kako bi bilo divno kada bi ova Sinoda mogla pridonijeti da se “pastoral odlučno distancira od svake statističke, učinkovite, proceduralne i sustavne perspektive”. Danas više ništa ne treba dodati ovim riječima sestre Marije Grazije (katholisch.de; fratellanza.net).