Pripreme za drugu sesiju Sinode biskupa koja će se održati od 2. do 27. listopada 2024. su u tijeku. Sredinom ožujka generalni tajnik Sinode kardinal Mario Grech i generalni relator kardinal Jean-Claude Hollerich 14. ožujka 2024. predstavili su dva dokumenta, prvi o studijskim skupinama, drugi pod naslovom „Kako biti sinodalna Crkva u poslanju?“.
Piše: Marko Medved
Kako je sam papa Franjo najavio u pismu glavnom tajniku Sinode kardinalu Grechu još u veljači ali objavljenom sada, neke od najznačajnijih tema proizašlih iz dosadašnjeg sinodalnog procesa, zahtijevati će još vremena za teološko, pastoralno i kanonsko promišljanje. U proučavanje tih tema uključiti će se stručnjaci sa svih kontinenata i iz dikasterija Rimske kurije, sukladno svojim kompetencijama. Iz sinodalne i misijske perspektive analizirat će se ove teme: vapaj siromaha; poslanje u digitalnom vremenua; službe (uključujući promišljanje o mjestu i sudjelovanju žena u Crkvi i istraživanje o pristupu žena đakonatu); odnosi s istočnim Crkvama i odnosi između biskupa, posvećenog života i crkvenih pokreta; formacija svećenika; lik i služba biskupa; uloga nuncija; ekumenizam; kontroverzna doktrinarna, pastoralna i etička pitanja, kako bi se bolje razjasnili odnosi između pastorala i morala.
Generalni relator kardinal Jean-Claude Hollerich tom je prilikom istaknuo da hod koji je započet 2021. proizlazi „odozdo“ naglasivši: “Ne provodimo nikakvu crkvenu politiku, već se postavljamo u vidu služenja sinodalnog procesa. Ne unosim svoje sadržaje, već one Naroda Božjega”.
No zašto strukture koje su u službi Crkve u Hrvatskoj poput Hrvatskog katoličkog radija nisu angažiranije u popularizaciji Sinode među Božjim narodom? Zašto HKR svoj program nije uvrstio tumačenje temeljnih pojmova i metodologije rada, odnosno onoga što nazivamo sinodalnim življenjem crkvenosti? Nažalost ni Hrvatska biskupska konferencija nije još službeno objavila hrvatski Sažetak Sinode o sinodalnosti 2021. – 2023.
Biskup Zrenjanina Ferenc Fazekas, istaknuo je prije par mjeseci kako je “važno da naši vjernici znaju da u Crkvi mogu uvijek izreći svoje mišljenje”. Slično tomu, sudjelujući na XVI. redovnoj općoj skupštini Biskupske sinode u Vatikanu biskup Petar Palić izjavio je kako je „Sinoda pokušaj i želja osluškivanja u tišini Duha Svetoga (…)“ pozvavši sve „da kažemo jedni drugima i to otvoreno što imamo za reći“.
Kada je na Drugom vatikanskom koncilu na površinu izbila pluralna slika globalnog katolištva, novoizabrani papa sv. Pavao VI. u svojoj je programatskoj enciklici Ecclesiam suam (1964.), promišljajući o putevima Crkve u naviještanju evanđelja, ukazao na središnje mjesto dijaloga. U kontekstu tada aktualnih teoloških razlika i suprotstavljanja među koncilskim ocima, pozvao je sve članove Crkve da duhom dijaloga prožmu unutarcrkvene odnose. Nastojeći teološki utemeljiti dijalog, on je ustvrdio kako razgovor nipošto nije neka moda ili tehnika, već se radi o nutarnjem zahtjevu naše objavljene vjere i upisanom u samu narav kršćanstva u kojem Bog započinje razgovor s čovjekom.
U predavanjima crkvene povijesti studentima KBF-a, opisujući pontifikat pape Ivana XXIII. i okolnosti njegove odluke o sazivanju Drugog vatikanskog koncila, objavljene koncem siječnja 1959., redovito sam iznosio osjećaj samoće i otpora na koji je papa tada naišao u Rimskoj kuriji i šire u Crkvi. Zapisao je sam papa Roncalli: „Ljudski govoreći, očekivalo bi se da se nakon što su čuli govor, kardinali stisnu oko Nas kako bi nam izrazili podršku i čestitali Nam. No dogodila se šutnja, zaprepašćujuća i pobožna tišina.”
Kao što znamo, desetljeća koja će uslijediti pokazala su da je Koncil bio ključan događaj za poslanje Crkve u moderno vrijeme i na njega se trajno navraćamo. Nije li reakcija crkvene zajednice u Hrvatskoj na Sinodu sličan onome koji je resio one koji su okruživali Ivana XXIII. prije šezdesetak godina, odnosno muk, nesnalaženje i otpor? Pozdravljam spremnost Kane da otvori kutak za promišljanje o sinodi. To je u skladu s iskustvom Crkve kroz povijest (kana, fratellanza.net).
Objavljeno u Kani, travanj, 2024. (god. LV. br. 4/595), str. 26-27.