U Québecu je osnovano Povjerenstvo za nadgledanje eutanazije, koju se naziva medicinska pomoć u umiranju – MPU (fran. aide médicale à mourir – AMM). Ovaj dokument kojeg sam primio, nije javan. Ali poziva na razmišljanje.
Erwan Le Morhedec
Započinje podsjetnikom na jasne činjenice. A te činjenice govore o ovome: provedene eutanazije koje nisu u skladu s propisima sve su brojnije. No, što je eutanazija koja „nije u skladu s propisima“ u zemlji koja ju je legalizirala, ako ne ubojstvo? Kako protumačiti ovu umirujuću parafrazu: „nesukladna medicinska pomoć u umiranju?“ Zadati pacjentu smrt bez poštivanja zakonskih uvjeta, to je, dakle, tek jedna nesukladnost?
- Odobren je veći broj slučajeva medicinske pomoći u umiranju koji su bili na granici ispunjavanja uvjeta propisanih Zakonom o skrbi za kraj života;
- Povećan je broj nesukladno provedene medicinske pomoći u umiranju;
Ovaj dio završava jednom famoznom rečenicom: „Još je prerano za zaključak da se radi o prekoračenjima u provedenim eutanazijama.“ Sama činjenica da izraz prekoračenje koristi Povjerenstvo kojim predsjeda zagovornik eutanazije, vrlo je znakovita.
Složit ćemo se da vremenski faktor i rok koji je bio potreban da se netko zabrine značajno varira, ovisno o uvjerenjima pojedinaca ili njihovoj udaljenosti u odnosu na činjenice. Što mogu misliti eutanazirane osobe (oprostite!) i njihovi bližnji o tome da je netko zabrinut zbog njihovih eutanazija izvan zakonskog okvira? Koliko je „nesukladnih“ eutanazija potrebno da ne bude „prerano“? Kada je „prekasno“?
Drugi dio o “zonama upozorenja“ vrlo je poučan. Jasno iznosi sve točke koje nisu bile ispoštovane, sve prekršene uvjete.
Počevši od tog famoznog zahtjeva: „Pazite da poštujete zakonske kriterije.“ Jer da, doista bi bilo dobro da se poštuje kriterij “teške i neizlječive bolesti.“
Teška i neizlječiva bolest. Paziti na poštivanje kriterija koji se odnose na dijagnozu teške i neizlječive bolesti koji su usuglašeni u Québecu.
I druga točka je isto tako značajna. Dakle, bilo je potrebno podsjetiti one koji provode eutanaziju da mi, ne, mi stare ne eutanaziramo zato što su stari. Očito da su liječnici procjenili drugačije i eutanazirali osobe samo po dobnom kriteriju.
Duboka starost. Poodmakla dob i problemi vezani uz starost ne predstavljaju tešku i neizlječivu bolest i ne opravdavaju pružanje medicinske pomoći u umiranju.
Posljednje dvije točke svatko može razumjeti. Tako Povjerenstvo podsjeća da se razgovori trebaju odvijati tijekom dužeg vremenskog perioda i u određenim razmacima. Iz toga proizlazi da je i ovaj uvjet prekršen. Kao i slijedeći. Za provođenje eutanazije, u gotovo svim zemljama, potrebno je drugo mišljenje. U Belgiji postupak slijedi zanimljivu zaobilaznicu: drugo mišljenje je čisto savjetodavno, dakle, ako je i negativno, prvi konzultirani liječnik može provesti eutanaziju.
Kod nas se cilja na drugačiju praksu. Liječnik koji provodi eutanaziju konzultira liječnika koji pravi evaluaciju. U slučaju da je njegovo mišljenje negativno, konzultirat će drugog. I još jednog drugog. I tako redom sve dok ne dobije pristanak. Istini za volju, može to i jednostavnije: napravi se mreža kolega istomišljenika, a ako je potrebno, onda se uđe u udrugu koja se zalaže za eutanaziju.
Mišljenje drugog liječnika (evaluatora). Mišljenje drugog, neovisnog liječnika koji potvrđuje prihvatljivost medicinske pomoći u umiranju nije puka formalnost, ono mora biti kritičko i zatraženo u isto vrijeme kada je postavljen zahtjev za medicinsku pomoć u umiranju. Drugo negativno mišljenje znači zatvaranje dosjea dotičnog zahtjeva. „Upornost“ kojim bi se došlo do drugog pozitivnog mišljenja je neprihvatljiva praksa.
Zaključak: nevjerojatno da je čak i ovo Povjerenstvo ustanovilo povećani broj nesukladnih eutanazija. Podsjećam, radi se o davanju uputnice za smrt. Ako se Povjerenstvo do neke mjere zabrinulo, treba podsjetiti da je na njegovom čelu pobornik /aktivist eutanazije.
I u Belgiji je predsjednik Povjerenstva pobornik eutanazije. Prema njegovim izvješćima već 20 godina tamo nema ništa spornog, ništa za reći, nema nikakve izjave. Također treba reći da je i sam predsjednik ovog Povjerenstva priznao da nije kontrolirao sumnjive slučajeve… budući da nisu prijavljeni.
Pitanje: zašto bi u Francuskoj bilo drugačije nego u Québecu ili Belgiji?
U nastavku dokument.
***
POVJERNSTVO ZA SKRB O KRAJU ŽIVOTA
PODSJETNIK ZA ONE KOJI PRUŽAJU MEDICINSKU POMOĆ U UMIRANJU KOJI SE ODNOSI NA ZAKON O SKRBI ZA KRAJ ŽIVOTA I NA IZJAVU O MEDICINSKOJ POMOĆI U UMIRANJU
ČINJENICE
Povjerenstvo je ustanovilo da broj provedenih zahtjeva za medicinsku pomoć u umiranju tijekom 2023. godine i dalje raste.
- Povećao se broj osoba u kompleksnim situacijama koje su primile medicinsku pomoć u umiranju;
- Odobren je veći broj slučajeva medicinske pomoći u umiranju koji su bili na granici ispunjavanja uvjeta propisanih Zakonom o skrbi za kraj života;
- Povećan je broj nesukladno provedene medicinske pomoći u umiranju;
- Pogrešne informacije koje se odnose na zakonska ograničenje u Québecu kruže među onima koji pružaju medicinsku pomoć u umiranju;
- Izjava o provođenju medicinske pomoći u umiranju zahtjeva više detalja, osobito u sažetku.
Još je prerano za zaključak da se radi o prekoračenjima u provođenju medicinske pomoći u umiranju, ali onima koji je daju nameće se velika rigoroznost, a Povjerenstvu veliki oprez.
ZONE OPREZA
Teška i neizlječiva bolest. Paziti na poštivanje kriterija koji se odnose na dijagnozu teške i neizlječive bolesti koji su usuglašeni u Québecu.
Duboka starost. Poodmakla dob i problemi vezani uz starost ne predstavljaju tešku i neizlječivu bolest i ne opravdavaju pružanje medicinske pomoći u umiranju.
Fizička nemoć (hendikep). Prijedlog zakona 11 koji je donesen 7. lipnja ove godine omogućuje dodjelu medicinske pomoći u umiranju osobama s ozbiljnim fizičkim hendikepom koji dovodi do značajne i trajne nesposobnosti (npr. cerebralna paraliza, traumatski prijelom kralježnice). U svakom slučaju, taj zakon stupa na snagu tek 7. ožujka 2024. godine.
Izuzetno ozbiljne neurokognitivne smetnje. Osobama koje su pogođene izuzetno ozbiljnim neurokognitivnim smetnjama bit će istovremeno omogućen zahtjev za medicinsku pomoć u umiranju. Klinička slika, gubitak sposobnosti i patnja trebaju biti jasno izneseni u opisnom dijelu izjave o medicinskoj pomoći u umiranju jer sadašnji formular to ne sadrži. Za podnošenje prijevremenog zahtjeva za medicinsku pomoć u umiranju treba sačekati dok Zakon (PL-11) stupi na snagu.
Razgovori vođeni u dužim vremenskim razmacima. Osobi koja traži medicinsku pomoć u umiranju potrebno je vrijeme kako bi njezina odluka mogla sazreti, stoga je potrebno da onaj koji ju daje s njom razgovara u dužim vremenskim razmacima. Izuzetne situacije objašnjavaju zašto je rok između zahtjeva i primanja medicinske pomoći u umiranju kratak. U slučaju da se to dogodi, Povjerenstvo traži vašu suradnju kako biste u vašoj izjavi preciznije naveli okolnosti.
Mišljenje drugog liječnika (evaluatora). Mišljenje drugog, neovisnog liječnika koji potvrđuje prihvatljivost medicinske pomoći u umiranju nije puka formalnost, ono mora biti kritičko i zatraženo u isto vrijeme kada je postavljen zahtjev za medicinsku pomoć u umiranju. Drugo negativno mišljenje znači zatvaranje dosjea dotičnog zahtjeva. „Skupljanje“ kojim bi se došlo do drugog pozitivnog mišljenja je neprihvatljiva praksa.
Podsjetnik: formular izjave treba biti dostavljen Povjerenstvu, Udruzi liječnika, zubara i farmaceuta ili Kolegiju liječnika Québeca u roku od 10 dana nakon dodijeljene medicinske pomoći u umiranju.
Za više informacija vidjeti tekst o uvjetima za primjenu medicinske pomoći u umiranju (on line) (fratellanza.net).
S francuskoga prevela Vesna Zovkić, Isusova mala sestra