Urban V., rođen oko 1310. u južnoj Francuskoj, izabran je za papu 1362. godine. Nije se htio pomiriti s činjenicom da su pape u „babilonskom sužanjstvu“ boravile u Avignonu pod nadzorom francuskih kraljeva. Stoga se odlučio vratiti u Rim kao glavni pastir kršćanstva.
Kad se 1367. išao iz Avignona u Rim, posjetio je usput i gradić Loreto i tamošnje glasovito marijansko svetište. Tu se, navodno, susreo s hodočasnicima s druge obale Jadrana te im je iz Rima po franjevcu Bonifaciju poslao čudotvornu sliku Majke Božje, koja se do danas štuje na Trsatu u Rijeci.
Dana 16. listopada 1367. ušao je u Rim uz klicanje tamošenjeg stanovništva. U Rimu je proveo sljedeće tri godine, gdje je obnavljao bazilike i papinske palače. U rujnu 1368. proglasio je sedam novih kardinala, šest francuskih i tek jednog rimskog. No ubrzo su tu izbili nemiri i stranačke borbe. Razočaran i nesretan zbog neuspjeha da uspostavi red, Papa se vratio u Avignon 1370. godine. Samo tri mjeseca kasnije teško se razbolio i umro 19. prosinca 1370. To su neki tada pogrešno smatrali tzv. Božjom kaznom. Godine 1870. papa Pio IX. proglasio ga je blaženim. Spomendan mu je 19. prosinca.
Za razumijevanje konteksta života i rada Urbana V., važno je prisjetiti se dosta ranijeg povijesnog događaja koji se zbio 1305. godine, kada je nakon konklave koja je trajala gotovo godinu dana za Papu izabran tadašnji nadbiskup Bordeauxa. Klement V., kako je sam sebe nazivao, ubrzo se pokazao kao strašljiv, poslušan sljedbenik francuskog kralja Filipa Lijepog te je doveo papinstvo u blisku ovisnost o Francuskoj. Uvođenje u papinsku službu dogodilo se u Lyonu, gdje su bili pozvani svi kardinali.
Francuski je kralj napokon obećanjima i prijetnjama uspio nagovoriti papu da ostane u Francuskoj. Ponudio mu je carski feud Avignon kao sjedište, gdje je Klement V. boravio od 1309. godine. Kasniji pape ostali su u Avignonu, dijelom pod pritiskom francuske krune, dijelom zbog straha od srušenih prilika u Rimu i neizvjesne političke situacije u Italiji. To je dovelo do „babilonskog sužanjstva Crkve“, koje je u konačnici trajalo do 1377. i predstavljalo je nisku točku u povijesti papinstva (katholisch.de; fratellanza.net).