Vatikanski Dikasterij za kulturu i edukaciju te Dikasterij za promicanje integralnog ljudskog razvoja objavili su 30. ožujka zajedničku izjavu o „Doktrini otkrića“ („Doctrine of discovery“) u devet točaka i na pet jezika. Prevodimo je u cijelosti.
1. Vjerna nalogu primljenom od Krista, Katolička crkva nastoji promicati univerzalno bratstvo i poštivanje dostojanstva svakog ljudskog bića.
2. Zbog toga su pape kroz povijest osuđivali nedjela nasilja, ugnjetavanja, socijalne nepravde i ropstva, uključujući i one počinjene protiv autohtonih naroda. Brojni su i primjeri biskupa, svećenika, redovnika i redovnica te vjernika laika koji su dali svoje živote u obrani dostojanstva tih naroda.
3. U isto vrijeme, poštivanje povijesnih činjenica zahtijeva prepoznavanje ljudske slabosti i pogrešaka Kristovih učenika u svakom naraštaju. Mnogi su kršćani počinili opaka djela protiv autohtonih naroda za što su posljednji pape u brojnim prilikama tražili oprost.
4. U naše vrijeme obnovljeni dijalog s autohtonim narodima, osobito s onima koji ispovijedaju katoličku vjeru, pomogao je Crkvi da bolje razumije njihove vrednote i kulture. Uz njihovu pomoć, Crkva je stekla veću svijest o njihovim prošlim i sadašnjim patnjama zbog eksproprijacije njihovih zemalja, koje smatraju svetim darom od Boga i svojih predaka, te politike prisilne asimilacije koju su promicale tadašnje vlasti s ciljem eliminacije njihovih autohtonih kultura. Kako je istaknuo papa Franjo, njihove patnje predstavljaju snažan poziv na napuštanje kolonizatorskog mentaliteta i hodanje rame uz rame s njima, u međusobnom poštovanju i dijalogu, priznajući prava i kulturne vrednote svih pojedinaca i naroda. U tom smislu, Crkva se obvezuje pratiti autohtone narode i promicati napore usmjerene na promicanje pomirenja i ozdravljenja.
5. U ovom kontekstu slušanja domorodačkih naroda Crkva je osjetila važnost suočavanja s konceptom poznatim kao „doktrina otkrića“. O pravnom konceptu „otkrića“ raspravljale su kolonijalne sile počevši od 16. stoljeća, a posebno je došao do izražaja u sudskoj praksi 19. stoljeća u raznim zemljama, prema kojoj je otkriće zemlje od strane kolonijalista davalo isključivo pravo na oduzimanje, kupnjom ili osvajanjem, vlasništva ili posjeda zemalja autohtonih naroda. Neki znanstvenici su tvrdili da se osnova gore spomenute „doktrine“ nalazi u raznim papinskim dokumentima, kao što su Bolle Dum Diversas (1452.), Romanus Pontifex (1455.) i Inter Caetera (1493.).
6. „Doktrina otkrića“ nije dio učenja Katoličke crkve. Povijesna istraživanja jasno pokazuju da se dotični papinski dokumenti, napisani u određenom povijesnom razdoblju, a koji se odnose na politička pitanja, nikada nisu smatrali izrazima katoličke vjere. Istodobno, Crkva priznaje da ove Papine bule nisu prikladno odražavale jednako dostojanstvo i prava autohtonih naroda. Crkva je također svjesna činjenice da je sadržajem ovih dokumenata manipulirano u političke svrhe od strane natjecateljskih kolonijalnih sila, kako bi se opravdale nemoralne radnje protiv autohtonih naroda, ponekad vršene bez protivljenja crkvenih vlasti. Ispravno je priznati ove pogreške, prepoznati i priznati strašne učinke politike asimilacije i bol koju su doživjeli autohtoni narodi, te zamoliti za oprost. Nadalje, papa Franjo je potaknuo: „Nikada više kršćanska zajednica ne smije dopustiti da je zarazi ideja da je jedna kultura superiornija od drugih ili da je legitimno pribjegavati načinima prisile drugih“.
7. Nedvojbeno, učiteljstvo Crkve podupire poštovanje koje pripada svakom ljudskom biću. Katolička crkva stoga odbacuje one koncepte koji ne priznaju inherentna ljudska prava autohtonih naroda, uključujući ono što je postalo pravno i politički poznato kao „doktrina otkrića“.
8. Brojne i opetovane izjave Crkve i papa podupiru prava autohtonih naroda. Na primjer, u buli Sublimis Deus iz 1537., papa Pavao III. je napisao: „Definiramo i izjavljujemo [ … ] da [, .. ] navedeni Indijanci i svi drugi ljudi koje kršćani kasnije mogu otkriti, nipošto ne smiju biti lišeni slobode ili posjeda svojih dobara, pa i ako nisu kršćanske vjere; i da mogu i moraju, slobodno i zakonito, uživati svoju slobodu i posjedovanje svojih dobara; niti se smiju na bilo koji način porobljavati; ako se dogodi suprotno, bit će to ništavno i neće imati učinka“.
9. U posljednje vrijeme je solidarnost Crkve s autohtonim narodima dovela do snažne potpore Svete Stolice načelima sadržanim u Deklaraciji Ujedinjenih nacija (United Nations) o pravima starosjedilačkih naroda. Provedba tih načela poboljšala bi životne uvjete i pomogla u zaštiti prava autohtonih naroda te olakšala njihov razvoj uz poštivanje njihovog identiteta, jezika i kulture (vatican.va; fratellanza.net).