Sukobi, ratovi moći, zlostavljanja i skandali. Što se doista događa u Crkvi, podnaslov je istraživačke knjige Il giorno del giudizio (hrv. Sudnji dan, Piemme Editore 2018, str. 288) koju su zajedno napisali Andrea Tornielli i Gianni Valente.
Alessandra Stoppini
Tornielli, vatikanist i programatski direktor vatikanskog Dikasterija za komunikacije i Valente, novinar, novinar vatikanske agencije Fides, suradnik Vatican Insidera i talijanskog geopolitičkog časopisa Limes, započinju svoju presing priču od ključnog dana, od nedjelje 26. kolovoza 2018. godine.
Papa Franjo je u Dublinu, u kratkom pohodu Irskoj radi Susreta obitelji. Kompliciran posjet, jer Rimski biskup namjerava zatražiti oprost zbog skandala zlostavljanja maloljetnika i bogoslova. Ovo je jedna od najcrnjih stranica u povijesti Irske i Katoličke crkve: sustavno i rašireno seksualno zlostavljanje djece i adolescenata oba spola, u školama, sirotištima, internatima i drugim institucijama koje vode katolički redovi u Irskoj.
No u 4.30 ujutro te nedjelje novinari koji su pratili Svetog Oca, kad su se probudili, pročitali su eksplozivnu vijest na svojim pametnim telefonima. Šokantni dokument poziva na ostavku Pape Franje.
O tome razgovaramo s autorima istraživačke knjige, “posvećene svim svećenicima koji svakodnevno otvaraju crkve i navještaju Evanđelje dijeljenjem sakramenata bez osobnih ambicija ili snova o karijeri. I mnogim svećenicima Rimske kurije koji svoju službu obavljaju ponizno i bez protagonizama”, koji ekskluzivnim dokumentima i neobjavljenim svjedočanstvima ističu kako zaista postoji napad na petrinsku službu Pape koji je došao s kraja svijeta, uistinu “demonski napad koji ima za cilj podijeliti samu Crkvu, izmučenu skandalom zlouporabe moći, savjesti i seksualnog zlostavljanja koje čine svećenici i redovnici nad maloljetnicima i ranjivim odraslima”. Ubrzo nakon tog sastanka, papa Franjo je najavio sastanak na temu Zaštita maloljetnika u Crkvi koji započinje u četvrtak 21. veljače u Vatikanu s predstavnicima biskupskih konferencija iz cijeloga svijeta.
Je li istina da se tijekom šeste godine pontifikata Pape Franje u Katoličkoj crkvi igra suptilna, osjetljiva i opasna igra, zašto se argentinski Papa našao na meti Mons. Viganòa?
«Viganò optužuje Papu istim argumentima koje koriste klerikalni i medijski sektori koji ne podnose papu Franju i već godinama koriste pseudo-doktrinarne argumente kako bi ga napali. Skok u kvaliteti sastoji se u činjenici da je po prvi put “slučaj” kardinala McCarricka, kojem je sam Papa Franjo uklonio titulu kardinala (a odnedavno više nije ni klerik, ur.), korišten čak i zahtjev za ostavkom Pape, tretirajući Petrovog nasljednika kao upravitelja tvrtke kojeg treba makniti s važnog položaja. A onda, što je također bez presedana, deseci biskupa pokazuju solidarnost s Viganòom i podržavaju njegove izjave u kojima traže ostavku Pape. Knjiga dokumentira umjetnost operacije izgrađene oko slučaja McCarrick, potvrđujući kako je, ne samo lažna, nego i groteskna optužba izrečena papi Franji da je “pokrivao” McCarricka te da mu je čak dao prostor i autoritet posljednjih godina. Ali po mom mišljenju važno je shvatiti i činjenicu da je čitav slučaj Viganò-McCarrick jasan pokazatelj kristijanizacije i gubitka bilo kojeg sensus fidei i sensus Ecclesiae čak i u velikim sektorima crkvenog aparata. Ako deseci biskupa pokažu potporu dosjeu te vrste, u kojem se traži Papina ostavka s onim argumentima koji su tako izmanipulirani i vješto konstruirani (poput onog da je zapravo saučesnik u prodiranju “homoseksualne” ideologije u Crkvu) javlja se sumnja da i mnogi biskupi više ne znaju koja je istinska priroda Katoličke Crkve».
Jedno poglavlje knjige posvećeno je “američkom raskolu”. O čemu se radi?
«Biskupi koji su se solidarizirali s Viganòom i prepoznali vrijednost njegova dosjea punog optužbi i teorema protiv Pape gotovo su svi Amerikanci. Ali ne radi se samo o tome. Viganòove ofenzivne akcije protiv Pape odmah je upotrijebila medijska galaksija, think tank te neokonzervativne i neo-tradicionalističke zaklade, pune financijskih sredstava, koje su se u prošlosti razmetale svojim i “pro-papizmom” i potpunom usklađenošću s učiteljstvom Crkve. Umjesto toga, upravo je “ultrapapistička” mreža američke katoličke desnice – s podružnicama klerikalnih medija koje djeluju u drugim zapadnim zemljama – odlučila da joj se ovaj Papa ne sviđa. I protiv njega nasilno koristi militantno crkveno neprijateljstvo, što je u svojim raznim nijansama bez presedana u povijesti posljednjih stoljeća. Na taj način upravo ti neobuzdani sektori protiv Pape iznose doktrinarne optužbe, dokazujući da ne poznaju ili ne vole katoličku doktrinu. Inače bi lako shvatili da se sve izjave i prijedlozi pape Franje kreću unutar velikog korita Crkvene Tradicije, ne mijenjajući niti jednu jotu primljene doktrine».
Zašto su privremeni sporazum između Svete Stolice i vlade Narodne Republike Kine o postupku imenovanja kinesko-katoličkih biskupa na meti nekih crkvenih i političkih krugova?
«U nekim od ovih krugova sigurno postoji i političko i geopolitičko neprijateljstvo prema ideji da Papa i Sveta Stolica mogu dijalogizirati s vlastima u Pekingu kako bi se uklonile brojne poteškoće koje još uvijek utječu na život Crkve u Kini. To su isti krugovi koji kršćanstvo smatraju vrstom religiozne posljedice geopolitičkih strategija usmjerenih prema Kini od strane Zapada pod vodstvom Sjevernog Atlantika. To su isti krugovi koji teoretiziraju zapadne političke sustave i tržišno gospodarstvo kao obvezne ekonomske i političke korelate kršćanske koncepcije prirode i čovjekove sudbine. Ako Papa i Sveta Stolica dijalogiziraju s Pekingom bez traženja dopuštenja i bez predviđanja da djeluju kao instrument prodora navodnih “zapadnih vrijednosti” u Kinu trećeg tisućljeća, njihov modus operandi u tim se istim krugovima kobno doživljava kao visoka izdaja, kao zločin “trgovanja s neprijateljem”. To dijelom objašnjava veliku pojavu da i zapadni medijski sustav – prije svega američki, liberalni i neokonzervativni – osigurava crkvene napade na pregovore koji su u tijeku između Narodne Republike Kine i Svete Stolice».
Operacija Viganò pokušala je na sve načine iskoristiti “ideološki fetiš” drugačije pozicije između trenutnog Pape i njegovog prethodnika, potaknuti propagandom koju je provodila mreža protiv Bergoglia. Što to želi kazati?
«Čitava Viganòova operacija imala je za cilj nametanje remetilačkog teorema: onoga prema kojem je seksualni predator kardinal McCarrick bio sankcioniran od strane pape Ratzingera, a zatim bi od tih istih sankcija bio “oslobođen” pod pontifikatom pape Franje, koji bi ga čak cijenio kao “predlagatelja” u izborima novih američkih biskupa. Ali postoji još nešto: na početku operacije neki su ljudi pokušali uključiti Benedikta XVI. u napad na papu Bergoglia, pokušavajući ga prošvercati za “kuma” dosjea Viganò. Zapravo, dugi niz godina lažni “štovatelji” Josepha Ratzingera muče njega samoga, uvlačeći ga u svoje igre moći kao svojevrsnog protu-Papu, kako bi ga suprotstavili sadašnjem Rimskom biskupu. Što ga više koriste, što ga više ga citiraju, što se više poigravaju na njegovoj koži, sve više se vidi koliko ga ne vole. Djelujući na ovaj način, pokušavaju iskoristiti povijesnu okolnost bez presedana i na neki način delikatnu okolnost u kojoj se vidi prisutnost dvojice legitimnih Petrovih nasljednika, a cilj im je iskoristiti ovu situaciju kako bi ucijenili cijelu crkvenu strukturu. To je već dovoljno da se shvati da ih prema Kristovoj Crkvi sigurno ne nose ljubav i zahvalnost» (santalessandro.org; fratellanza.net).