Mt 26,14-25
U Evanđelja po Mateju, Isus (u 26. poglavlju) najavljuje svoju smrt, a njegova se zajednica dijeli, podijeljena je. Na strani manjine nalazi se lik žene koja uzima miomiris i pomazuje Isusa. Čuli smo to u ponedjeljak. To je bio način priznavanja Isusa za kralja. Dakle postoji manjina koja daje privrženost Isusu u njegovoj nakani da daruje život. Drugi dio, većinski (kao što možete vidjeti u Evanđeljima, žene su uvijek postavljene na pozitivan način, a muškarci na negativan), većina učenika s druge strane i dalje ne shvaćaju korisnost ove smrti, zapravo će reći: čemu ovo i prepustit će Isusa njegovoj sudbini.
Isusova zajednica se dakle pred objavom njegove smrti dijeli: manjinski dio ga podržava, većina smrt smatra beskorisnim rasipništvom, a tu je i mali dio kojeg predstavlja Juda koji misli da će od toga nešto i dobiti. To su ljudi koji sve što rade rade iz svoje udobnosti, kada se suoče sa situacijama i životnim izborima uvijek se pitaju: je li to meni zgodno ili ne? To su oni kojima dominira, prema jeziku evanđelja, mamon, odnosno božanstvo koristi. Dakle, kada se suoči s objavom da će Isus umrijeti, Juda razmišlja: što ja mogu dobiti od toga?
„Tada jedan od dvanaestorice, koji se zove Juda Iškariotski, ode glavarima svećeničkim i reče: Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati?“ Čudno je da se, unatoč tome što ga čitatelji već poznaju kao pripadnika skupine od 12 koje je Isus pozvao, evanđelist ustrajno vraća kako bi naglasio da je Juda bio jedan od 12, dakle pripadao je Isusovoj skupini. Ono što je evanđelistova namjera jest istaknuti da je Isusa zatajio Petar prvi s popisa od 12 i Juda koji je posljednji.
Poznato je da postoji popis dvanaestorice koji su slijedili Isusa uvijek počinje s Petrom kao Prvim i uvijek završava s Judom. Potom ističući da je Juda jedan od dvanaestorice, evanđelist želi razjasniti da je cijela skupina bila napustila Isusa, a ne samo od Petar i Juda. U stvari, u ovom evanđelju Isusa će svi napustiti i nitko od učenika neće biti prisutan za vrijeme njegove smrti. Zato će onda zajednica u molitvi Oče naš moliti: nemoj nas ostaviti u napasti, jer u trenutku kušnje svi su bili zakazali. Za križem i pod križem ostale su žene, muškarci su se razbježali.
Isus je, podsjetimo, upozoravao „ne možete služiti Bogu i mamonu“. Suočen s izborom kojem će Bogu pripadati, Juda, kojega Ivan u svom evanđelju otvoreno proziva kao lopova, bez oklijevanja je izabrao Boga kao mamona, božanstvo koje sve uništava kod onih koji ga štuju. Navezanost na novac, želja za posjedovanjem više, pohlepa… – su prema svetom Pavlu idolopoklonstva. Svatko može ispovijedati da vjeruje u Boga koliko god želi, ali ako je vezan za novac, u stvarnosti je drugi bog taj koji dominira njegovim životom. Tako je i danas.
Dok su jeli, već jedu, Isus uvjerava: jedan će me od vas predati. Čudna je ta zajednica, piše evanđelist: I oni, duboko ožalošćeni, stadoše ga svaki pitati: Da nisam ja Gospodine? Ovo je čudno, nitko u njegovoj zajednici nije siguran u svoje članstvo. Zašto? Suočavamo se s unutarnjim konfliktom u Isusovoj zajednici, čiji odraz vidimo i danas u mnogim aspektima našeg vlastitog života. Juda nije bio jedini koji se zapitao: „Da nisam ja, Gospodine?“ I danas se često pitamo isto, suočeni s izborima koji zahtijevaju od nas da odaberemo između Isusa i mamona, između ljubavi prema Bogu i prianjanja uz materijalne stvari.
I mi, u našim svakodnevnim životima, možemo biti skloni tražiti načine kako bismo poput Jude postigli vlastite ciljeve, čak i ako to znači napustiti put ljubavi i istine. Stoga, s pitanjem „Da nisam ja, Gospodine?“, možemo prepoznati svoje trenutke slabosti, svoje izazove i svoje trenutke oklijevanja. No, Isus nas ne ostavlja u toj tami nesigurnosti. Kao što je odgovorio učenicima, tako i nama odgovara svojom ljubavlju, milošću i istinom. On nas poziva da se obratimo, da se okrenemo prema Njemu, i da Mu povjerimo svoje strahove, sumnje i slabosti. On nas ne osuđuje, već nas poziva da Mu se vratimo s povjerenjem i vjerom. Neka nam Njegova milost bude snaga koja nas podiže i ohrabruje, kako bismo svaki dan iznova odabirali put ljubavi, poniznosti i vjernosti prema Njemu (fratellanza.net).
Branko Jurić