Tijekom nedavnog intervjua za američki kanal CBS, učinilo se da je papa Franjo zatvorio vrata đakonskom ređenju žena. Alžirski nadbiskup Jean-Paul Vesco vidi najmanje tri važna razloga tog odbijanja koja ukazuju na svu složenost ovog pitanja.
Jean-Paul Vesco – La Croix
U intervjuu za američki kanal CBS, 21. svibnja, Sveti Otac je potvrdio da je pitanje đakonskog ređenja žena isključeno iz rasprava sljedećeg zasjedanja Sinode o sinodalnosti u Crkvi. Razlozi za ovu mjerodavnu odluku nedvojbeno su višestruki. I sasvim legitimno mogu se svesti na duboko uvjerenje Svetog Oca sazrelo u molitvi, to je dovoljno. Ipak, moguće je razmotriti još najmanje tri razloga.
Prvi razlog je odgovornost Pape kao vrhovnog čuvara jedinstva Crkve. Na njemu je da procijeni granice njezine „elastičnosti“ u golemoj geografskoj, povijesnoj, kulturnoj i ideološkoj raznolikosti. Način na koji je primljen dokument o blagoslovima Fiducia supplicans pokazuje kako je danas iznimno teško pronaći zajedničku riječ koja se može čuti na svim kontinentima, budući da su društva i odnos Crkve prema svakom od tih društava vrlo različiti.
Horizont se otkriva u hodu
Specifičnost sinodalne dinamike u našoj Katoličkoj crkvi je u tome da smo „cum Petro sub Petro“. Papa je član sinodalne skupštine, a istovremeno je i ispred nje, u poziciji autoriteta. Na svakoj Sinodi osjeća se želja Svetog Oca da Crkvu povede u određenom smjeru. Ali na tom putu trebamo koračati svi zajedno, a to često znači tempom onog najsporijeg. Procjena brzine odgovornost je Svetog Oca.
Što se tiče gorućeg pitanja o mjestu žena u životu Crkve i raskoraka u odnosu na mjesto koje one imaju u društvu širom svijeta, pontifikat pape Franje pomaknuo je linije čije je pomicanje bilo teško zamislivo. Horizont se otkriva u hodu i ono što je do jučer izgledalo nezamislivo, na primjer imenovanje žena na najviše dužnosti u Kuriji, danas postaje normalno. Tako će i ono što danas izgleda nezamislivo, sutra postati normalno.
Sakramenta reda
Drugi razlog odnosi se na središnje pitanje u vezi sakramenta reda. On je okosnica, kralježnica crkvenog tijela koje tvorimo. Ograničava li ta kralježnica rast tijela ili ga pak drži uspravnim u njegovoj jedinstvenosti? Nije teško uočiti duboke podjele oko odgovora na ovo pitanje. Svi bismo voljeli raditi na svom tijelu, promijeniti svoje tijelo mršavljenjem ili jačanjem mišića, ali znamo da ne možemo zamijeniti svoje tijelo, bez zamjene identiteta.
Podrazumijeva li otvaranje pristupa sakramentu svetog reda ženama kroz đakonsko ređenje spasonosni rad na našem crkvenom tijelu ili pak nemoguću zamjenu tijela? Izgleda da se Sveti Otac odlučio za ovaj drugi odgovor. Jedno je sigurno, nikakav znatniji pomak što se tiče ovog pitanja, kao i ostalih, ne može izbjeći duboko promišljanje o sakramentu reda. Je li sve u njemu nedodirljivo, nepromjenjivo za vijeke vjekova? Kralježnica prati rast ljudskog tijela. Ako blokira rast, osakaćuje cijelo tijelo.
Rizik klerikalizma
Treći razlog može se vidjeti u želji Svetog Oca da se bori protiv rizika različitih zlouporaba koje su svojstvene onome što on naziva klerikalizmom, a koje isključivo muškoj zajednici nisu strane. Sastav sinode, njezin način funkcioniranja i izražavanja isključuje svaku ideju o Trećem vatikanskom koncilu po uzoru na Drugi vatikanski, gdje bi se glavna usmjerenja naše Crkve za slijedeća desetljeća odvijala samo između biskupa. Ova (r)evolucija podrazumijeva duboke promjene koje se odnose na ulogu laika, a time i žena u Crkvi.
Nadalje, ako je pristup svetim redovima za žene danas zatvoren, raspodjela službi između klerika i neklerika nije nepromjenjiva. Odgovarajući na pitanje američke novinarke, Sveti Otac podsjeća da su „žene uvijek vršile službu đakonica ako i nisu bile đakonice“! Doista, žene nisu čekale sakrament diakonosa, službe, da bi preuzele većinu malih i velikih službi u Crkvi!
Otvoriti službu Riječi
Postoji, međutim, jedna služba koja im se do danas uskraćuje, to je Služba Riječi u njenom najdragocjenijem i najčešćem obliku, služba Euharistije. Mnoge žene imaju jednaku ili bolju formaciju od klerika. A mi jako dobro znamo kako sačuvati simboličku vezu između stola Riječi i stola Euharistije, kada glavni slavitelj ne propovijeda.
I kako pravdati to što se komentar Božje Riječi tijekom Euharistije čuje samo iz muške perspektive? Kako pravdati činjenicu da nam je uskraćena mogućnost da čujemo kako Božja Riječ odjekuje u srcu žena? Nadam se da je konačno došlo vrijeme da se ova Služba Riječi otvori formiranim laicima, dakle i ženama (la-croix.fr; fratellanza.net).
S francuskog prevela: Isusova mala sestra Vesna Zovkić