Govori se da je Vid (umro oko 304.) učinio toliko čuda da su ona postala njegova vlastita propast. Mladi Sicilijanac vjerojatno je podnio mučeništvo u progonu kršćana pod carem Dioklecijanom početkom 4. stoljeća.
Jeronim (347-420) spominje Vida već u svojim spisima. Od tada je legenda o mučeniku s ljubavlju dodatno uljepšavana: Vid je bio sin poganskih roditelja, ali je prihvatio vjeru od svoje kršćanske dojilje Crescencije i svog učitelja Modesta. Govorilo se da je otac oslijepio dok je pokušavao sina odvratiti od kršćanstva. Iako ga je Vid izliječio svojom molitvom, ljutiti otac tada je zatražio njegov život.
Po Božjem nalogu Vid, Crescentia i Modest pobjegli su na brodu na talijansko kopno. Vid je tamo učinio toliko čuda da je njegov ugled stigao do Rima. Priča se da je car Dioklecijan pozvao Vida da izliječi njegovog opsjednutog sina. Nakon uspješnog izlječenja, Vid je odbio prinijeti žrtvu poganskim bogovima. Car Dioklecijan je zbog toga htio njega i njegove drugove dati pogubiti.
Kaže se da su Vid, Crescentia i Modest preživjeli okrutna mučenja dok ih anđeli nisu čudesno vratili u Lukaniju, gdje su umrli. Danas je čudotvorni Vid jedan od četrnaest svetih pomoćnika. Zaštitnik je grada Rijeke, a spomendan mu je 15. lipnja (katholisch.de; fratellanza.net).