„El Pastor“ (Pastir), knjiga novinara Francesce Ambrogetti i Sergia Rubina, koja ovih dana izlazi u Argentini, rezultat je više razgovora s papom Franjom o važnim i žurnim pitanjima Crkve, izvještava Benedetta Capelli 27. veljače za Vatican News.
Nakon knjige „El jesuita“ (Isusovac) napisane i objavljene 2010., u Argentini će sada biti objavljeno djelo „Il Pastor“ (Pastir). Francesca Ambrogetti, bivša voditeljica agencije Ansa u toj južnoameričkoj državi i Sergio Rubin iz novina El Clarin vraćaju se liku i djelu Jorgea Maria Bergoglia. U prvoj su knjizi sakupili promišljanja nadbiskupa Buenos Airesa, a u ovoj drugoj pristup se usredotočuje na učiteljstvo pape Franje: izazove s kojima se suočio u deset godina pontifikata i buduće izglede kao što su „revitalizirati navještaj Evanđelja, – kako kaže sam Papa – smanjiti vatikanski centralizam, zaustaviti pedofiliju… i boriti se protiv ekonomske korupcije“. Program upravljanja je, naglašava, „provesti ono što su kardinali izjavili na generalnim kongregacijama uoči konklave“.
Knjiga se sastoji od devetnaest poglavlja i prologa koji je potpisao papa Franjo, u kojem piše: „Moram istaknuti jednu vrlinu Francesce i Sergia: njihovu ustrajnost“. Novinari nude analizu Papina magisterija kroz periodične intervjue vođene tijekom 10 godina. Obrađene su mnoge teme: od migracija do obrane života, utjecaja reformi Rimske kurije i zlostavljanja maloljetnika. O ovoj posljednjoj papa Franjo naglašava da će njegov pontifikat „uvelike biti ocijenjen po tome kako se nosio s tom pošasti“. Potom govori o braku i obitelji, ugroženom „zajedničkom domu“, ženama te „karijerizmu“ u Crkvi. Što se tiče homoseksualnosti, papa Franjo ističe: „Onima koje je Crkva odbacila želim dati do znanja da se radi o pojedincima u Crkvi.“
Evanđelje za obraćenje mentaliteta
Politika je jedna od središnjih tema knjige. „Da, bavim se politikom“, odgovara Papa, „jer se svi moraju baviti politikom. A što je politika? Način života za polis, za grad. Ono što ne radim, niti bi Crkva trebala raditi, jest stranačka politika. Ali Evanđelje ima političku dimenziju, a to je preobrazba društvenog, pa i vjerskog mentaliteta ljudi“, tako da bude usmjerena na opće dobro. Druga središnja tema tiče se ekonomije. Papa Franjo ponavlja da je svjetionik koji treba slijediti socijalni nauk Crkve te da je potrebno, kako je rekao Ivan Pavao II., slijediti „socijalno tržišno gospodarstvo“. Danas, dodaje, prevladavaju financije, a bogatstvo je sve manje participativno. „Ono s čime se svi možemo složiti jest da su koncentracija bogatstva i nejednakost porasli. I da mnogo ljudi gladuje“.
Jasnoća u vatikanskim financijama
Papa Franjo se zatim zadržao na financijskim poslovima Vatikana, braneći dobru vjeru „velike većine“ članova Crkve. „Ali ne može se poreći“, kaže, „da su neki klerici i mnogi, rekao bih, lažni laički ‘prijatelji’ Crkve pridonijeli otuđivanju pokretne i nepokretne baštine, ne Vatikana, nego vjernika“. Osvrnuvši se potom na aferu s londonskom imovinom, istaknuo je kako je upravo u Vatikanu otkrivena „sumnjiva kupnja“. „Obradovao sam se“, kaže Papa, „jer to znači da danas vatikanska administracija ima resurse da rasvijetli ružne stvari koje se događaju unutra“. Što se tiče odnosa države i Crkve, kaže da brani „sekularnost države“, koja se pak razlikuje od sekularizma.
Spreman za odlazak u Kinu
Glede Argentine, Papa ističe da su „optužbe za peronizam uobičajene“, te poziva sindikate da brane dostojanstvo radnika i njihova prava. Također tvrdi da njegova namjera da putuje u tu zemlju „ostaje važeća“. „Nije pošteno reći da ne želim ići“, kaže. O sporazumu između Svete Stolice i Kine, Papa kaže da je svjestan problema i patnji, pokazujući volju otići u tu azijsku zemlju već „sutra, ako bi bilo moguće!“.
Papa: „Vjera koja nas ne stavlja u krizu je vjera u krizi“
Papa na kraju priznaje da je imao krize vjere, koje su bile prevladane uz Božju pomoć. „U svakom slučaju“, dodaje, „vjera koja nas ne stavlja u krizu je vjera u krizi. Kao što je vjera koja ne čini da rastemo vjera koja mora rasti“. O Crkvi budućnosti objašnjava da je blizina ključ svega. Crkva je majka, a ja ne poznajem mamu ‘za korespondenciju’. Majka pruža ljubav, dodiruje, ljubi, voli. Kad Crkva nije blizu svoje djece, jer je zaokupljena tisućama stvari ili s njima komunicira preko dokumenata, to je kao da majka komunicira sa svojom djecom pismom“, rekao je Papa (vatican news; ika; fratellanza.net).