Kristovi legionari nekoć su se smatrali najuspješnijim uspostavljanim redom 20. stoljeća. Članovi danas nose teret strašnih zločina kojeg im je ostavio njihov osnivač. Marcial Maciel Degollado rođen je na današnji dan prije 100 godina.
Marcial Maciel Degollado imao je dar da fascinira i zlostavlja gotovo sve koji su s njim došli u kontakt. Neke od njih zlostavljao je seksualno. Druge na način da je od njih uzimao novac kao donaciju ili je sam nekima davao novac kao donaciju. Pritom je u Crkvi ispleo mrežu korumpiranih ljudi koji su ga štitili od razotkrivanja. Živio je dosljedan dvostruki život. Red svećenika Kristovih legionara, kojeg je osnovao, taj teret nosi do danas.
Da bismo ga približno prikazali, trebamo pogledati Macielovu mladost. Odrastao je nakon krvavog desetljeća meksičkih revolucija u kojima su se milicije borile jedna protiv druge i kada je više predsjednika smijenjeno s položaja pučem ili ubojstvom nego izborom. Prvi politički događaj za kojeg je mladi Marcial čuo bio je slomljeni ustanak katoličkih seljačkih milicija Cristeros od 1926. do 1929. godine.
Obiteljsko ponižavanje i zlostavljanje
Kristovi legionari, koje je osnovao 20 godina kasnije, trebali su nastaviti svoju uzaludnu borbu za katoličku stvar protiv sekularne države. Rano je internalizirao koordinate militantnog Kulturkampfa te je pomoću njih promovirao svoj red.
Drugo iskustvo tijekom odrastanja bilo je ponižavanje doživljeno preko oca i braće. Bičevan je i seksualno napadan. Životni pojas bili su mu njegova svećenička rodbina. Četvorica braće njegove majke i bake dospjeli su kao svećenici na položaj biskupa [jedan od njih, Rafael Guízar y Valencia, proglašen je svetim 2006. godine], od kojih je jedan Maciela odveo u sjemenište.
Maciel je nastavio kao počinitelj seksualna iskustva koja je pretrpio od drugih – i zbog toga je otpušten iz sjemeništa. No, drugi mu je ujak pomogao da bude zaređen za svećenika 1944. godine. Ponovo je okupio oko sebe mlade i mladiće s kojima se nije samo duhovno družio. To je bila jezgra Kristovih legionara.
Štovali su Maciela kao “našeg Oca” i položili “zakletvu o ljubavi prema bližnjemu” koja im je zabranjivala da govore bilo što loše o njemu. Ova je zakletva ugrađena u pravila reda i osigurala je da čak ni bivši članovi nisu podigli nikakve optužbe protiv Maciela, unatoč pretrpljenom zlostavljanju.
Kardinal ponovno vraća ovisnika Maciela za poglavara reda
Maciel je 1946. godine otputovao u Rim i sa sobom donio 10.000 dolara donacija. Dao je to kardinalu Clementeu Micari, koji se brinuo za obnovu uništenih crkava nakon rata. Od tada je Maciel u njemu imao zagovornika. Kardinal Micara postao je potom prefekt više vatikanskih kongregacija, među njima i one za redovnike. Pomogao mu je kad je bio svrgnut kao poglavar reda, nakon što je 1956. postala poznata njegova ovisnost o morfiju. Neposredno nakon smrti Pija XII. kardinal Micara je Maciela potajno vratio na funkciju.
Maciel je tijekom hladnog rata bio uspješan u prikupljanju sredstava za konzervativne Kristove legionare. Red je rastao, osnivane su škole, sjemeništa i sveučilište. Bogati Meksikanci i Amerikanci donirali su milijune. Zlostavljanje, pronevjera i uporaba droga i dalje su njegova mračna strana, kasnije je sve izašlo na vidjelo. U posljednjoj procjeni legionari govore o 60 žrtava zlostavljanja koje je počinio njihov utemeljitelj.
Međutim, na njega je 1976. godine pala sjena sumnje. Jedan biskup u Sjedinjenim Američkim Državama pažljivo je saslušao svećenika kojeg je Maciel zlostavljao dok je taj još bio dijete. Pisao je Rimu iste te 1976. godine, no potom je umro Papa Pavao VI. te je započela nova era za vrijeme Ivana Pavla II.
Papa Ivan Pavao II. vidio je Maciela kao saveznika
Maciela je Papa Ivan Pavao II. vidio kao saveznika za zajedničku stvar u borbi protiv bezbožnog sekularizma i komunizma. Iako su dokazi godinama postajali sve nakupljeniji, ostarjeli Papa stao je uz njega. Istrage kardinala Josepha Ratzingera protiv Maciela su tada zataškane. Nijemac je bio jedini koji je uvijek odbijao prihvatiti izdašne donacije.
I tako je došlo do promjene pontifikata 2005. godine, na što Maciel nije računao. Kad je Ratzinger postao Papa, protjerao je tadašnjeg 86-godišnjaka na povučen život bez svećeničkih funkcija zbog težine njegovih grijeha i zločina. Istina se pojavila tek nakon Macielove smrti u siječnju 2008. godine, djelomično zahvaljujući istraživanju američkog novinara Jasona Berryja. Do danas u Vatikanu nije razjašnjeno tko je kada i što o tome znao a da ništa nije poduzeo po tom pitanju (kna; fratellanze.net).