Poput braće i sestara Scholl, Willi Graf pripadao je najužem krugu skupine otpora Trećem Reichu – Bijela ruža (Weiße Rose). Rođen je 1918. u današnjem Euskirchenu od roditelja strogih katolika.
Godine 1922. trgovačka se obitelj preselila u Saarbrücken, gdje je Willi pohađao humanističku državnu gimnaziju i bio uključen u katoličko studentsko udruženje “Neudeutschland” (ND). Nakon reorganizacije Saarlanda 1935. zabranjene su sve organizacije mladih, a javni život je strogo ograničen (kao ranije u ostatku Njemačke).
Otac Willija Grafa pridružio se Nacističkoj stranci (NSDAP) te iste godine poticao i svog sina da postane član Hitlerove mladeži. Unatoč upozorenjima da neće moći ići na sveučilište i očekivanom nepovoljnijem položaju ako to ne učini, odbio je. Umjesto toga, pridružio se udruzi Grauer Orden, pokretu mladih katolika osnovanom na Uskrs 1934. godine, koji je postao poznat po svojoj antinacističkoj retorici. Zbog toga je Willi bio u pritvoru nekoliko tjedana.
Ozbiljan i inteligentan, volio je čitati kršćanska djela, a jedan od njegovih omiljenih kršćanskih autora bio je Romano Guardini, jedna od vodećih osoba liturgijske obnove Katoličke crkve u Njemačkoj. Također je volio čitati poeziju i djela koja su nacisti zabranili.
Prvo je studirao medicinu u Bonnu, a zatim u Münchenu. Godine 1940. Willi je pozvan u medicinsku zamjensku jedinicu. Uskoro je na Istočnom frontu, u Srbiji, Poljskoj i Rusiji, svjedočio nacionalsocijalističkom ratu uništenja i sustavnom ubijanju židovskog stanovništva. Ništa od toga nije mogao pomiriti sa svojom katoličkom vjerom. Tijekom života knjige su mu bile slamka spasa: dok je služio na Istočnom frontu, pisao je svojim prijateljima da vidi mogu li mu poslati još knjiga.
U njegovim vojnim medicinskim dosjeima primijećeno je da je njegova briga za bolesne bila “uzorna”. Dr. Webel, glavni medicinski službenik, svjedočio je da se Graf “pokazao kao neustrašiv medicinar koji nikad nije razmišljao o vlastitoj sigurnosti”.
Nakon povratka na medicinski fakultet 1942. upoznao je Hansa Scholla i Alexandera Schmorella. Bijela ruža je započela s akcijama otpora. Braća i sestre Scholl uhićeni su 18. veljače 1942., a četiri dana kasnije i Willi. Na suđenju, Graf je osuđen na smrt za veleizdaju, potkopavanje duha trupa i podržavanje neprijateljske stvari. Grafu je odrubljena glava 12. listopada 1943. u zatvoru Stadelheim u Münchenu, nakon otprilike šest mjeseci samice. Tijekom tog razdoblja Gestapo je uz razne torture uzalud pokušavao od njega dobiti podatke o drugim članovima pokreta otpora. Willi nikada nije odao nijedno ime, preuzimajući krivnju za aktivnosti Bijele ruže kako bi zaštitio druge koji još nisu bili uhićeni.
U posljednjem pismu obitelji napisao je: “Na današnji dan odlazim iz ovog života i ulazim u vječnost. Najviše me boli što nanosim takvu bol onima među vama koji nastavljate živjeti. Ali snagu i utjehu naći ćete kod Boga i to je ono za što molim do posljednjeg trenutka. Znam da će vam biti teže nego meni. Molim vas, oče i majko, od srca da mi oprostite za muku i razočaranje koje sam vam donio. Često sam žalio što sam vam to učinio, posebno ovdje u zatvoru. Oprostite mi i uvijek molite za mene! Čuvajte lijepe uspomene… Nikada vam za života ne bih mogao reći koliko sam vas volio, ali sada u posljednjim satima želim vam reći, nažalost samo na ovom suhom papiru, da vas sve jako volim i da sam vas poštivao. Za sve što ste mi dali i sve što ste mi svojom brigom i ljubavlju omogućili. Držite jedni druge i stojte zajedno s ljubavlju i povjerenjem…. Božji blagoslov na nama, u Njemu smo i živimo… Ja sam, s ljubavlju uvijek, vaš Willi”.
Nadbiskupija Münchena i Freising razmatra pokretanje kauze za njegovu beatifikaciju (katholisch.de; fratellanza.net).