Papa nije ispunio želju za svećeničkim ređenjem „viri probati“, „prokušanih supruga“. Crkveni povjesničar Hubert Wolf lopticu vidi u dvorištu biskupâ: Trebalo bi zatražiti posebnu dozvolu, jer ređenje oženjenih ne bi predstavljalo nikakav teološki problem.
Crkveni povjesničar Hubert Wolf traži više inicijative od biskupâ koji zagovaraju ređenje oženjenih muškaraca. U intervjuu za „kath.ch“ u nedjelju 10. ožujka, teolog se pita zašto biskupi koji su glasovali za ređenje „viri probati“ na Amazonskoj sinodi ne traže od Pape indult, posebno dopuštenje, za Amazoniju: „Kad bi se amazonskim biskupima dodalo pet švicarskih biskupa i 20 biskupa iz drugih europskih zemalja, onda bih volio vidjeti kako će Franjo reagirati.“ U osnovi, crkveni povjesničar vidi tri mogućnosti promjene postojećeg zakona: opći propis za sveopću Crkvu, indult za određenu crkvenu pokrajinu ili pojedine biskupije ili dispenzacije za pojedine slučajeve. Indult je svako dopuštenje koje Sveta Stolica daje nekome kao izuzetak od općeg zakona Crkve, što je zapravo dispenza, privilegij.
Zahtjev za indultom logična je posljedica rasprave na Amazonskoj sinodi na kojoj je 80 posto biskupa glasovalo za ređenje oženjenih muškaraca. „Biskupi moraju raditi svoj posao“. Ako biskupi ne traže indult, ne moraju se buniti kad se kaže da gaze Isusovu zapovijed da se na njegov spomen što češće slavi euharistija. Mogu li biskupi koji vjeruju da je „ono što oni proklamiraju crkveni zakon stvarno važnije od Isusove zapovijedi?“, nastavio je Wolf. Zbog nedostatka svećenika sve se više gubi veza između pastorala i sakramentalnosti: „Stalno forsirana obveza nedjelje ima kao negativnu stranu pravo vjernika na euharistijsko slavlje u svojoj crkvi. A biskup mora osigurati da je to moguće.“
Ređenje oženjenih i vjenčanje već zaređenih svakako je spojivo s tradicijom. Crkveni povjesničar ističe da je tek kodifikacijom kanonskog prava 1917. brak definitivno postao zapreka ređenju. Do tada su oženjene osobe načelno mogle zatražiti ređenje. U raspravama prije reforme, kardinal Pietro Gasparri, tajnik Papinskog povjerenstva za kodifikaciju kanonskog prava, izričito je istaknuo da se radi o novosti u kanonskom pravu. Danas je još uvijek moguće i uobičajeno u istočnim katoličkim Crkvama zarediti oženjene muškarce za svećenike. Teži je obrnuti slučaj, brak svećenika. Od Drugog lateranskog koncila (1139.) ređenje je prepreka braku, objašnjava Wolf. „Ali sve do 1139., brak onih koji su već bili zaređeni također je bio dio naše tradicije“ (katholisch.de; fratellanza.net).