Covid-19. U novoj knjizi, koju predstavlja L’Osservatore Romano, slovenski filozof kaže kako je uvjeren da je “suspenzija društvenosti ponekad jedini pristup drugosti”.
«Ne postoji “povratak u normalnost”, nova “normalnost” morat će se graditi na ruševinama naših starih egzistencija ili ćemo se naći uronjeni u novo barbarstvo čiji su znakovi već sada jasno razumljivi». To piše slovenski filozof Slavoj Žižek, «kršćanski ateist», u knjizi koju je u Italiji predstavio L’Osservatore Romano, u kojem se kaže kako je uvjeren da će socijalno distanciranje ojačati vezu s drugima: «Obustava socijalnosti ponekad je jedini pristup drugosti».
Proučavatelj marksizma, njemačkog idealizma i Lacanove psihoanalize, Žižek je upravo objavio knjigu “Virus” (u izdanju Ponte Alle Grazie) u kojoj – izvještava Lorenzo Fazzini u vatikanskim novinama L’Osservatore Romano – piše kako izbijanje koronavirusa djeluje kao pojačalo nekih pozitivnih i negativnih tendencija našeg društva. S negativne strane, «trenutno širenje epidemije koronavirusa dovelo je do jednako goleme epidemije ideoloških virusa koji su bili uspavani u našem društvu: fake news, paranoičnih teorija zavjera, izbijanja rasizma». Ali isto tako, i iznad svega, puno, puno solidarnosti.
U to se uvjerio Slavoj Žižek te koristi njemu dragi izraz – novi «komunizam» – kako bi identificirao mogućnosti dobra koje mogu nastati posljedicama pandemije: «Ne mislim na idealiziranu solidarnost među ljudima: naprotiv, trenutna kriza jasno pokazuje koliko su globalna solidarnost i suradnja u interesu opstanka svih i svakoga od nas, jer su one jedini racionalni i sebični izbor».
Preciznije, «suspenzija društvenosti ponekad je jedini pristup drugosti, način na koji se osjeća blizina svih izoliranih ljudi na Zemlji. To je razlog zbog kojeg u svojoj usamljenosti pokušavam biti što više solidaran. A ovo je duboko kršćanska ideja: kad se osjećam sam, napušten od Boga, u tom sam trenutku poput Krista na križu, u punoj solidarnosti s njim».
Od Isusove naredbe Mariji Magdaleni, «Ne dodiruj me!», polazi Žižekovo promišljanje o pandemiji i solidarnosti: «Međutim, danas usred pandemije koronavirusa svi smo bombardirani upravo zahtjevima da ne dodirujemo druge, štoviše da se izoliramo kako bismo održali pravilnu tjelesnu distancu. Što ova odredba “Ne dodiruj me!” znači u takvoj situaciji? Ruke ne mogu doprijeti do druge osobe; drugome možemo pristupiti samo iznutra. A prozor ovog “unutra” su naše oči. Ovih dana, kad sretnemo nekoga nama bliskog (ali isto tako i stranca) te održavamo odgovarajuću distancu, dubok pogled u oči drugoga može otkriti mnogo više od intimnog fizičkog pristupa», piše slovenski filozof citirajući Hegela.
«Čovjek je ta noć, to prazno ništa, koje sadrži sve u svojoj jednostavnosti, beskonačno bogatstvo mnogih predstava, slika od kojih ni jedna ne pripada njemu i koje nisu prisutne. Osoba hvata viziju ove noći kada gleda ljudima u oči». Žižek kaže: «Nijedan koronavirus nas ne može sačuvati od svega ovoga. Iz tog razloga, imamo nadu da će distanciranje tijela ojačati intenzitet naše veze s drugima. Upravo sada, kada moram izbjegavati mnoge svoje najmilije, u potpunosti doživljavam njihovu prisutnost i njihovu važnost za mene. U ovom trenutku već čujem smijeh cinika u ušima: “OK, možda ćemo doživjeti trenutke duhovne bliskosti, ali kako će nam ovo pomoći da se suočimo s katastrofom koju proživljavamo?”, “Hoćemo li iz svega toga nešto naučiti?”».
Za filozofa «jedina jasna činjenica je da će virus do temelja razbiti naše egzistencije, uzrokujući ne samo ogromnu količinu boli, nego i ekonomski kaos koji je gori čak i od velike depresije. Nema “povratka u normalnost”, nova “normalnost” morat će se graditi na ruševinama naših starih egzistencija ili ćemo se naći uronjeni u novo barbarstvo čiji se znakovi već sada jasno razumljivi. Nije dovoljno suočiti se s epidemijom kao nesretnim incidentom, nositi se s njezinim različitim posljedicama i vratiti se mirnim načinima kojima smo nekada radili stvari, možda s ponekim prilagodbama u našem zdravstvenom sektoru. Moramo postaviti ključno pitanje: što je pošlo po zlu u našem sustavu do te mjere da nas je uhvatila nepripremljena katastrofa iako su nas znanstvenici godinama upozoravali na njenu mogućnost?».
U knjizi – izvještava Fazzini – ne nedostaje osvrta na specifična aktualna pitanja, izrečenih uobičajenom jezičnom djelotvornošću slovenskog filozofa. «Zabavni parkovi pretvaraju se u gradove duhove: savršeno, ne mogu zamisliti gluplje i dosadnije mjesto od Disneylanda. Proizvodnja automobila ozbiljno je pogođena: dobro, to će nas natjerati da razmišljamo o alternativama naše opsesije individualnim vozilima. Popis bi se mogao nastaviti», piše Žižek. Naspram onih koji još uvijek traže žrtvenog jarca u migrantima koji pokušavaju doći u Europu, filozof bilježi: «Je li teško razumjeti njihovu razinu očaja ako je teritorij stavljen karantenu zbog epidemije za njih još uvijek atraktivno odredište?». A glede starijih osoba koje su ostavljene da umru, «jedina druga prilika u novije vrijeme u kojoj je bio sličan pristup, prema mojem saznanju, – piše Žižek – bila je posljednjih godina Ceausescuovog režima u Rumunjskoj, kada stariji ljudi jednostavno nisu bivali prihvaćeni u bolnici, bez obzira na njihov status, jer su smatrane od nikakve koristi za društvo».
Fratellanza umana (21.05.2020.)
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.