Kada se govori o najneprikladnijim papama u crkvenoj povijesti često se pojavljuje i ime ovog princa Medici: Lav X. mislio je da su upiti Martina Luthera obična “prepirka redovnika” – i radije je uživao u svom dvoru.
Pola tisućljeća prije današnjeg pape Franje, na dužnost je stupio posebno mlad Petrov nasljednik, pod kojim je Crkva počela teturati. Giovanni de Medici imao je samo 37 godina kada su ga kardinali u ožujku 1513. neobično jednoglasno izabrali za papu. Ipak, to nije bilo dovoljno za desetljeće dug pontifikat. U dobi od 46 godina papa Lav X. umro je od groznice, bilo je to prije 500 godina, 1. prosinca 1521. Kružile su glasine o trovanju.
Teško je zamisliti kontradiktorniji par: s jedne strane Martin Luther, grubi augustinski redovnik iz Thüringena, a s druge Lav X., firentinski renesansni princ, suptilni humanist i neozbiljni bonvivan. Lav nije shvaćao što Luther želi, a na njegovu je tutnjavu kritiku odgovorio u stilu onoga vremena: prijetnjom, doktrinarnom osudom, pa odlaskom na banket – u pravilu je tako. No, glasovi na sjeveru nisu utihnuli – a Rimska kurija nije imala ni sredstava ni odgovora, ni vremena ni sklonosti da se bavi “redovničkim prepirkama”. Posljedice su poznate.
Dijete svog vremena
U svom neznanju o zaostatku crkvenih reformi, Lav X. bio je dijete svog vremena. Ni Borgia, papa Aleksandar VI. (1492.-1503.), koji se uglavnom bavio brigom za svoju posrnulu obitelj, ni Julije II. (1503.-1513.), koji je kao ratnik branio interese Papinske države od stranih sila i rehabilitirao financije Vatikana putem indulgencija, nisu bili svećenički skromni.
Uostalom: Lavov izravni prethodnik Julije II. sazvao je Peti lateranski sabor u Rimu 1512. godine, doduše iz čisto političkih razloga, čiji je nastavak dopustio i papa Medici. Međutim, unatoč obećavajućim pristupima, svi ozbiljni reformski napori nestali su pod Lavom X.
Kardinal u dobi od 13 godina
Crkvena karijera Giovannija de Medicija bila je neobično bogata, ali nipošto ne tako nevjerojatna u njegovo doba kako se možda može učiniti današnjem promatraču. Rođen 1475. godine kao sin legendarnog Lorenza Veličanstvenog (1449.-1492.), s kojim je obitelj Medici u Firenci doživjela svoj najveći procvat, majka je za svoje šesto djetete zaželjela duhovnu karijeru. Međutim, otac je inzistirao na inteligentnom odgoju kod vodećih humanista svoga vremena – tako da je Giovanni dobio oboje. Sa 7 godina primio je tonzuru i naslov apostolskog protonotara, s 10 godina bio je opat nekoliko samostana i kanonik u Firenci, s 13 godina kardinal.
Godina otkrića Amerike, 1492., bila je prekretnica i za Giovannija: u travnju je umro njegov otac Lorenzo, karizmatična figura. Giovanni je u kolovozu morao glasovati na svojoj prvoj konklavi kao kardinal – sa 17 godina – a tada je izabran obiteljski suparnik Aleksandar VI. (Borgia, 1492-1503). Počelo je mračno desetljeće: bijeg iz Rima, patetična vladavina njegovog starijeg brata Piera II. (“Nesretnika”) u Firenci, koja je završila protjerivanjem Medicija. Tek s Giovannijem kao novom glavom obitelji stvari su se ponovno popravile.
Došao je nakon Venere i Marsa
A 1513. Giovanni de Medici ispunio je roditeljski mandat: u dobi od 37 godina postao je papa. “Ako nam je Bog dao papinstvo, onda ga mi želimo i iskoristiti”, rekao je na početku potifikata. Rimska umjetnost proslavila ga je kada je preuzeo svoju biskupijsku crkvu. Završila je vladavina Venere i Marsa, bio je natpis koji je aludirao na ljubavni dvor Aleksandra VI. i sabljasti dvor Julija II. Potom bi Pallasom Athene trebala zavladati istina.
No to nije bio pontifikat novih početaka, već pun lakomislenosti i umjetnosti. Renesansni princ, mlad, pompozan i razmažen, nabavio je mnoge egzotične životinje. Primjerice, od 1514. imao je indijskog kućnog slona po imenu Hanno, talijanski Annone, – dar portugalskog kralja Manuela. Slika za bogove: bucmasti Papa i njegov slon u vatikanskim vrtovima. Garantirano je da je Lav provodio vrijeme sa svojom omiljenom igračkom.
Laksativ za slona
Ali procesije po rimskim ulicama, sa slonom kao ukrasom, bile su koliko veličanstvene toliko i tragične. Životinja bi tu bila uvijek iznova u središtu. Zbog njene nervoze, u ožujku 1515. poginulo je 13 ljudi. Vjerojatno slon još nije imao ni šest godina, kada ga je u proljeće 1516. mučio nedostatak zraka i zatvor. Je li to bio stres ili loša prehrana? Jesu li dvije kliničke slike bile uzročno povezane? Papini osobni liječnici nisu mogli stvar staviti pod kontrolu – propisali su slonovsku dozu laksativa, s puno dodanog zlata, prema običajima tog vremena. Skupi lijek nije doveo ni do čega osim do smrti 8. lipnja 1516. godine. Hanno je bio kolateralna šteta kurijalne dekadencije.
Ni njegovom gospodaru nije bilo puno drugačije. Pretili i bolesni Papa podlegao je iznenadnoj groznici u adventu 1521. i dobio je neobičnu boju. Osumnjičen je Lavov peharnik Malaspina, no kasnije je oslobođen. Izborom pape nasljednika Hadrijana VI. (1522/23) Duh Sveti je ponovno pokušao preokrenuti tijek. No, ozbiljan i moralno strog Nizozemac – posljednji ne-Talijan do Poljaka Ivana Pavla II., (1978.-2005.) – u Vatikanu je zagrizao granit. Počelo je doba vjerskih podjela i religijskih ratova (kna; fratellanza.net).