Mate Uzinić, nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije te apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije i Zlatko Koren, kanonik i predsjednik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, bili su u ponedjeljak 20. prosinca gosti na N1 kod Mašenke Vukadinović u emisiji Izvan okvira.
U emisiji su govorili o osobnim, ali i stajalištima Crkve prema mjerama protiv pandemije i aktualnim događanjima. “Pandemija je promijenila dosta toga na duhovnom planu. Vodeći računa o tome da ne budemo oni koji šire zarazu, morali smo promijeniti načine ponašanja. Prije smo pozivali ljude da u što većem broju dolaze na misna slavlja, danas nažalost, moramo voditi računa da je među njima razmak”, kazao je na početku nadbiskup Uzinić.
Uzinić: Nisam protiv prosvjeda, ali ne bi se trebali pozivati na svoju vjeru
Odgovarajući na pitanje o prosvjedima protiv Covid mjera na kojima se pojavljuju i osobe i skupine koje se pozivaju na vjeru, nose religijska obilježja i mole, nadbiskup je rekao: “Bio sam dosta jasan ranije, vjerujem da ljudi govore iz uvjerenja. I ja želim govoriti iz uvjerenja. Oni misle da sam ja zaveden, ja mislim da su oni zavedeni i teško mi je dati neku objektivnu procjenu. Stavovima su nam poprilično podijeljeni. Ja ne vidim potvrde kao ograničavanje slobode, nego kao sredstvo sprečavanja širenja zaraze. Ja ne mogu govoriti o cjepivu osim onoga što čujem od znanstvenika. S poštovanjem prihvaćam one koji su stručni, ja koji sam nekompetentan nemam pravo o tome na taj način govoriti. Moj govor nije o cjepivima i o tome je li ono dobro ili nije dobro. Ono što ja pokušavam govoriti, polazeći od tog povjerenja u ljude iz svijeta znanosti i zdravstva, je da u toj situaciji kakvu mi imamo, pitanje cjepiva nije vjersko i moralno, nego zdravstveno i znanstveno pitanje.
Nakon izjave i note Kongregacije za nauk vjere, necijepljenje i prosvjedi protiv covid-potvrda nisu i ne mogu biti za jednog katolika moralno pitanje. Moralno pitanje može biti samo u tom smislu što ću nakon što sam dobio sve te informacije, kao moralna osoba koja zna da treba pomoći drutšvu i drugima, prihvatiti rizik cijepljenja jer želim dati svoj doprinos. Nitko se nema prava pozivati na vjeru kao razlog da se ne bi cijepio. Smeta mi što se to pokušava pretvoriti u vjersko i moralno pitanje. S tim pozivima na vjeru se govori laž, manipulira se i ideologizira vjera. Protiv sam ikakvog korištenja vjerskih simbola na prosvjednima. Nisam protiv prosvjeda, posebno ako ljudi vjeruju da je to ograničenje slobode, ali ne bi se trebali pozivati na svoju vjeru. Kakve je poruke slao Papa i biskupi, iz tog jasno proizlazi da to nije vjersko i moralno pitanje”.
Nadodao je da pandemijske mjere ili cijepljenje nisu pitanje vjere, nego pitanje znanosti. “U povijesti su postojali problemi kad su vjera i znanost isključivale jedna drugu. Vjera se nadovezuje na znanost, ako je isključi onda to više nije vjera, to je magija. Treba razlikovati tko o nekom području govori. Ja sam gledao neke intervjue koji su me zbunili”. “Volio bih da se ne stvori dojam da su na prosvjedima [protiv covid mjera] samo vjernici. To su različite skupine s različitim motivima, nažalost ima i vjernika. Ima i zavedenih. Različiti su motivi i razlozi. Svega ima a to je postalo i dio neke političke borbe”.
Trebalo bi više pokušavati spašavati brak nego bježati iz njega
Treba li institucija braka opstati po svaku cijenu, upitala je novinarka goste. Nadbiskup Uznić je rekao da je to jako složeno pitanje i da bi se o njemu dalo puno govoriti. “Ne, ne mora se svaki brak spašavati, postoje brakovi koje je bolje ne spasiti. Ali rekao bih da je ovo slično pitanje kao pitanje pandemije. Pitanje je živim li sam za sebe ili živim s drugima. Ako sam sam za sebe, onda se ne moram cijepiti. Tako je u braku, brak ima puno izazova izvan sebe. Najvažniji su bračni partneri koji bi trebali ulaziti u brak samo ako sebe žele darovati nekom drugom. Zašto je važno ulaziti u brak na način da je to trajna zajednica? Zato jer jedino tako može biti stabilna zajednica. Ako ulazimo dok nam bude dobro, dogodit će se da će biti trenutaka kad neće biti dobro. Stvara se osjećaj nesigurnosti ako samo tako odete. Onaj koji zna da je to za stalno će pokušati riješiti svoje probleme. Nitko nije sretan tko je izašao iz braka. Ima brakova koji ne smiju ostati, ali to bi trebala biti krajnja mjera. Trebalo bi više pokušavati spašavati brak nego bježati iz njega”, zaključio je (n1; fratellanza.net).