Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i biskupi delegati, 3. studenog 2022. slavili su Euharistiju u katedrali Srca Isusova u Sarajevu uoči 85. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH. Misu je predvodio predsjednik Biskupske konferencije BiH don Tomo Vukšić, a prigodnu propovijed uputio je biskup iz Zrenjanina i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metodija Ladislav Nemet. Propovijed biskupa Nemeta prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre u Kristu!
U našoj Katoličkoj crkvi u je tijeku Sinodalni proces. Ovaj proces započeo je Sveti Otac Franjo prošle godine početkom listopada u Rimu, a tjedan dana kasnije svatko do nas biskupa otvorio je proces u svojoj biskupiji. I to već ide tako godinu i nešto. Prošlog tjedna u Rimu objavljen je i Dokument za sljedeću etapu ovog procesa. Oni koji prate, znaju da su prvi dio i prva etapa bili u našim biskupijama. U biskupijama smo se sastajali, razgovarali o temama. Bilo je pet pitanja na koja je trebalo odgovoriti. Nije to tako dugo bilo; pitanja su bila kratka, jasna. Svatko je mogao reći što je htio. Moglo se dodati i ono što nije napisano, nešto posebno. To se prikupilo i biskupi su to prenijeli na biskupsku konferenciju. Drugi stupanj ili drugi dio tog procesa bio je susret Biskupskih konferencija koje su, nakon razgovora, izradili jedan dokument i poslije poslali Tajništvu Sinode u Rim. Od 114 Biskupskih konferencija na svijetu, 112 ih je odgovorilo. Zamislite koliko je toga.
Moram vam reći da i mi imamo biskupsku konferenciju, a nitko nas nije tjerao, niti su bile predviđene ikakve kazne ako netko ne pošalje izvješće. Ali nam je bilo drago da je Papa htio čuti što mi mislimo i kako naši vjernici i biskupije i cijeli svijet razmišlja. Prikupljeni su rezultati izvješća različitih biskupskih konferencija te dodatno izvješća istočnih Crkava i drugih organizacija koje su u zajedništvu sa Svetim Ocem. U rujnu u Frascatiju okupili su se učeni ljudi i napisali završni dokument tih dviju etapa Sinodalnog procesa. Papa Franjo je osmislio da bude još jedan – kontinentalni susret Sinodalnog procesa prije nego što se biskupi sastanu u listopadu sljedeće i 2024. godine u Rimu. Htio je da imamo kontinentalni dio.
Taj Dokument je izišao i sinteza je svih onih dokumenata koji su dostavljeni u Rim. Na temelju toga napravili su kompilaciju. Čitao sam taj tekst. Zanimljivo je kako teme dolaze jedna za drugom bez objašnjenja, je li to dobro ili nije. Nema teoloških ni pravnih ocjena nego jednostavno sve je nabrojeno u tom kratkom dokumentu.
Sada mi biskupi opet imamo zadaću. Svi misle da biskupi u Crkvi živimo dobro zato što na župama dobiju najbolju hranu. Nije to baš tako. Kad su mene imenovali biskupom, prijatelj biskup mi je rekao: od sada ti se dvije stvari nikad više neće dogoditi – da jedeš loše i da čuješ istinu. Ljudi se boje biskupu reći istinu – i svećenici i vjernici. Zašto, ne znam.
Biskupi sad opet moraju razgovarati u svojim biskupijama sa svećenicima i vjernicima, koliko stignu, i to predstaviti na kontinentalnom susretu koji će se održati od 5. do 10. veljače 2023. u Pragu. Ne trebaju ništa pisati nego sam reći teme koje su za njih bile važne, a koje nisu. Na primjer, vi možete puno toga reći o ratu u Bosni i Hercegovini. Mislim da sada imate određeni mir koji nije savršen, ali živite u miru i ne trebate se bojati rata.
Htio bih s vama podijeliti nekoliko misli u vezi s tim Dokumentom, one točke koje sam našao kao zanimljive zato što su povezane s današnjim Evanđeljem. U Evanđelja Isus koristi dvije slike Boga. On je razgovarao s grješnicima i ljudima koji nisu bili baš cijenjeni u ondašnjoj kulturi i ondašnjem Izraelu pa su ga kritizirali da jede i pije s carinicima i grješnicima. On je, koristeći dvije slike, opisao kako Bog gleda na cijelu tu stvarnost.
Jedna od tih slika je slika dobrog Pastira koji ide i nalazi ovcu. Ta slika je ostala u tradiciji kršćanstva pa tako i Katoličke crkve kao simbol, slika za Isusa koji je najbolji Pastir. Isto tako ta slika koristi se za biskupe i nadbiskupe pa čak i za kardinale. I svećenici su dobri pastiri.
I imamo drugu sliku, prispodobu iz Evanđelja o jednoj gospođi koja traži drahmu koju je izgubila. Zapitajmo se, zašto se ta slika Boga kao žene izgubila iz tradicije Katoličke crkve? Kad Isus koristi sliku jednu za drugom kao dvije prispodobe znači da te dvije prispodobe imaju isto značenje. Isus govori o Bogu kao dobrom pastiru i govori o Bogu kao o toj ženi koja traži izgubljenu drahmu.
Dokument koji je spreman za kontinentalni dio Sinodalnog procesa govori puno o ženama i o ulozi žena u Katoličkoj Crkvi. Citiram: „Postoje dva međusobno povezana izazova s kojima se Crkva mora suočiti: Žene ostaju većina onih koji prisustvuju liturgiji i sudjeluju u aktivnostima, muškarci su manjina. Ipak, većinu uloga u donošenju odluka i vladanju drže muškarci. Jasno je da Crkva mora pronaći način da muškarce privuče aktivnijem članstvu u Crkvi i da ženama omogući potpunije sudjelovanje na svim razinama života Crkve.“
Dokument nastavlja: „Konkretan zahtjev je aktivnom ulogom žena u upravljačkim strukturama crkvenih tijela, mogućnost da žene s odgovarajućom izobrazbom propovijedaju u župi te đakonat i za žene“. O svećeničkom ređenju za žene izražena su mnogo raznolikija stajališta: neki sažeci mu se nadaju, drugi smatraju da je to zatvoreno pitanje. Toliko iz Dokumenta.
Vidjet ćemo što će sveopća Crkva sljedeće godine u Rimu odlučiti o tim temama. Ta oduka opet neće biti konačna zato što će biskupi, koji budu pozvani i delegirani, 2024. godine opet biti zajedno u Rimu. Iz Vatikana su nam rekli da biskupi koji budu izabrani za 2023. godine trebaju doći u Rim i 2024. godine da bi to bio slijed.
To je jedna tema u Crkvi. Ne znam koliko je ta tema živa u vašim mjesnim Crkvama u Bosni i Hercegovini. U mojoj biskupiji imali smo Sinodu tijekom četiri godine. Govorilo se, ali nitko nije spomenuo da bi žene bile ređene za svećenike. Zanimljivo je kako se razlikujemo u jednoj svetoj katoličkoj Crkvi. Ali, to smo svi mi.
Vratimo se na Isusovu prispodobu iz današnjeg Evanđelja. On ne stvara razliku između dobrog pastira i gospođe koja traži drahmu. I jedna i druga osoba jesu slika Boga, našeg Boga koji je s nama.
Druga misao je mnogo jednostavnija: Pavao u prvom čitanju govori kako je najvažnije da Krist bude u središtu njegova života. I on kao Hebrej jednostavno kaže: sve sam imao – bio sam najbolji učenik Zakona, najgorljiviji farizej i sve sam to bacio radi Isusa Krista. U originalu, što u hrvatskom nije tako prevedeno, piše da je sve to đubre za njega. A đubre se izbacuje da bi bilo izvan kuće. Znači, ništa ne pomaže da sam iz nabolje obitelji ili familije ili iz najboljeg naroda; ništa ne pomaže da sam najučeniji. Ako Isusa nema u mome srcu, onda sam daleko i za ništa valjan.
Dragi u Kristu, u svakom pogledu, je li riječ o Sinodalnom procesu, sjednici Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine ili našem večernjem okupljanju, sve se vrti oko ove istine: koliko je Isus centar ovoga što mi radimo, svakog našeg čina, svake naše misli. Naravno, nemoguće je da bi toga bili svjesni u svakom trenutku u svojoj glavi ili pred sobom, ali imamo odluke koje donosimo. Važno je da u tim odlukama Isus Krist bude temelj i središte svega što činimo. Amen (kta; fratellanza.net).