Izraz “Crkva u Hrvata” bio je u širokoj upotrebi tijekom nekoliko desetljeća u Hrvatskoj te drugim zemljama gdje se govori i hrvatski jezik. Iako se odavno upozorava da taj izraz nije katolički ni ispravan, i danas ga mnogi olako i rado koriste. Zašto nije ispravno ni dobronamjerno reći “Crkva u Hrvata”?
Kada se govori o partikularnoj Crkvi, izraz “Crkva u Hrvatskoj” je precizniji jer se odnosi na Crkvu koja djeluje na teritoriju Republike Hrvatske, a ne samo na hrvatski narod. Katolička Crkva u Hrvatskoj ne obuhvaća samo katoličke vjernike hrvatskog podrijetla, već i sve katoličke vjernike koji žive u Hrvatskoj bez obzira na njihovo podrijetlo. Potreban je, dakle, uključiv i otvoren stav prema svim katoličkim vjernicima u Hrvatskoj bez obzira na njihovo podrijetlo. S druge strane, izraz “Katolička Crkva u Hrvata” može se doživjeti kao ograničavajući i nacionalistički.
Izraz “Katolička Crkva u Hrvatskoj” (ili npr. “Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini”) u skladu je s univerzalnom naravi Katoličke Crkve koja prelazi granice pojedinih zemalja i naroda. Crkva u Hrvatskoj je samo jedna od mnogih mjesnih Crkava koje djeluju pod okriljem rimskog biskupa, odnosno pape.
Teolog Željko Tanjić je 2007. u radu pod naslovom “Crkva u Hrvata“ ili “Crkva u Hrvatskoj”. Teološka promišljanja o pojmovlju i eklezijalnoj dimenziji vjere, glede ove teme napravio zanimljivu usporedbu pojma “Crkva u Hrvata” sa SPC. On piše: “Što se tiče odnosa spram pravoslavlja, premda postoji terminološka razlika, čini se da u idejnom i teološkom smislu pojam Crkva u Hrvata ima više sličnosti s pojmom Srpska pravoslavna Crkva nego se čini na prvi pogled. Naime, i jedan i drugi pojam zapravo stavljaju naglasak na nacionalno biće i pripadnost bez obzira na teritorijalnu pripadnost. Nas će pomalo izazvati činjenica da se govori o Srpskoj pravoslavnoj Crkvi u Hrvatskoj, ali nas ne smeta govor o ‘Crkvi u Hrvata’ premda se radi o pojmu koji kao da se ne miri s činjenicom da su Hrvati članovi Crkve u Bosni i Hercegovini, Srbiji, kao i drugih Crkava diljem svijeta. Svi su oni, pa i tamo gdje se o njihovoj pastoralnoj i duhovnoj brizi s pravom skrbe hrvatski svećenici, članovi određenih partikularnih Crkava. […] Ako kažemo ‘Crkva u Hrvata’ onda se možemo pitati tko joj je na čelu, tko je predvodi i koje su njezine temeljne jedinstvene strukture?” (usp. Živo vrelo 10/2007, str. 13-17; ranije opširnije u Kalendar Sv. Ante).
Konačno, kada se govori o partikularnoj Crkvi, valja koristiti terminologiju koja ujedinjuje sve katoličke vjernike u Hrvatskoj pod jednom zajedničkom Crkvom, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. To odražava njezinu univerzalnu narav, otvorenost prema svim vjernicima te naglašava važnost zajedništva u vjeri i duhovnosti, što bi trebalo biti glavni cilj svih kršćanskih zajednica (fratellanza.net).