Za njegova oca stvar je bila jasna: talentirani sin trebao bi preuzeti obiteljsku proizvodnju tekstila. Isprva se Antun (1807.-1870.) priklonio očevoj volji, završio četverogodišnji tečaj u Barceloni i postao traženi stručnjak za tkalačke stanove.
Ali njegov san iz djetinjstva da postane svećenik nije ga puštao: u dobi od 28 godina, Antun Marija Claret (katalonski Antoni Maria Claret i Clarà) je zaređen kao “kasno zvanje”. Teško da je mogao izabrati teže vrijeme, jer su u Španjolskoj bjesnili politički prevrati, a svećenici su bili progonjeni. Antun je putovao zemljom propovijedajući i brinući se za zapostavljene zajednice.
Kako bi bolje organizirao svoje pučke misije, utemeljio je svećeničku zajednicu „Sinovi Srca Marijina“ (Cordis Mariae Filius, C.M.F., klaretinci). Ubrzo nakon toga imenovan je biskupom na Kubi. Ondje je pokrenuo socijalne reforme i borio se protiv ropstva. Njegov rad s najslabijima u društvu također mu je priskrbio mržnju – teško je ozlijeđen u pokušaju atentata.
Godine 1857. španjolska kraljica Izabela II. pozvala ga je u Madrid za ispovjednika, gdje je promicao osnivanje brojnih novih zajednica. Kad je kraljica 1868. morala pobjeći iz Španjolske, Antun ju je slijedio. Umro je bježeći od španjolske revolucionarne garde u jednom francuskom samostanu. Papa Pio XII. proglasio ga je svetim 1950. godine. Njegov spomendan je 24. listopada (katholisch.de; fratellanza.net).