Tonino Bello
Brate Marokanče. Oprosti mi što te tako nazivam, čak i ako ti nemaš baš nikakve veze s Marokom. Al’ ti znaš da ovdje kod nas, oslovljavajući nekoga s prezirom, dajemo ime Marokanac svim nesretnim ljudima poput tebe, koji obilaze ulice, prekriveni prostirkama i dekama, podižići svako malo onaj krik, ne zna se je li zbog privlačenja pažnje ili zbog patnje: tapis!
Ljudi ne znaju ništa o tvojoj zemlji. Gotovo ih ne zanima jesi li iz Somalije ili Eritreje, Etiopije ili Zelenortskih Otoka. Čemu to? Svijet ti je ravnodušan.
Reci mi Marokanče. Ma, ispod te tamne kože imaš li i ti dušu? Kad u svom automobilu šćućuren jedeš brzi obrok, liješ li i ti ponekad u tanjur gorke suze? Brojiš li navečer i ti novac kao nekada naši emigranti? I na kraju mjeseca pošalješ li i ti kući siromašnu uštedu, zamišljajući radost onih koji će je primiti? Je li tvoja majka živa? Izgovara li i ona navečer molitve za svog sina u daljini i zaziva li Allaha, gledajući minarete uspavanog sela? Pišeš li i ti ljubavna pisma? Kažeš li i ti svojoj ženi da si umoran, ali da ćeš se jednoga dana vratiti i sagraditi joj tukul – sve za nju, na rubu pustinje ili blizu stepe?
Dragi moj brate, oprosti nam. I u ime svih “ilegalnih” imigranata poput tebe, koji su ušli u Italiju trikovima očaja, a sada preživljavaju prilagođavajući se najponiznijim poslovima. Iskorištavani, nedovoljno plaćeni, ucjenjivani, prisiljeni su na šutnju pod prijetnjom iznenadnih prijava koje bi odmah pokrenule obavezni “putni list”.
Oprosti nam, marokanski brate, ako ti mi kršćani ne pružamo ni gostoprimstvo na pragu. Ako te na blagdane nismo potražili da te odvedemo s nama na ručak. Ako smo te usred dana ostavili na trgu, napuštenom nakon sajma, da u samoći pojedeš crne masline svog siromaštva.
Osobito oprosti meni što te nisam zaustavio da te upitam kako si. Čitaš li vjerno Kur’an. Poštuješ li budno Muhamedove odredbe. Treba li ti mjesto na kojem možeš okusiti – sa svojom braćom u vjeri i nevolji – tajanstvene tišine tvoje džamije.
Oprosti nam, brate Marokanče.
Jednog dana, kad na nebu susretnemo našeg Boga, tog neumornog putnika ulicama zemlje, iznenađeno ćemo ustanoviti da on ima… tvoju boju kože.
P.s. Ako budeš prolazio pored moje kuće, svrati.
S talijanskog preveo: Branko Jurić
(fratellanza.net).