Postoje ljudi za koje se čini da sve u životu uspijevaju s lakoćom – Charles de Foucauld (1858.-1916.) nije jedan od njih.
Rođen je u Strasbourgu, kao najstarije dijete jedne od najbogatijih obitelji u Francuskoj. No, već 1865. otac mu umire od tuberkuloze, a majka pri porodu. Šestogodišnjak je dat na skrb djedu. Charles se razvio u adolescenta s problemima u ponašanju i izbačen je iz privatne škole zbog lošeg ponašanja.
U dobi od dvadeset godina, Charles je od djeda naslijedio veliko bogatstvo koje je u roku od nekoliko godina potrošio na seksualne radnice i pijanke.
Kao vojnik i pustolov došao je u kontakt s duboko religioznim muslimanskim stanovništvom Magreba, što ga se jako dojmilo: tražio je načine da ponovno otkrije vlastitu vjeru i živi radikalnije.
Nakon zaustavljanja u Nazaretu i Jeruzalemu, Charles, sada zaređen za svećenika, sagradio je udaljeni pustinjački dom u današnjem Alžiru. Pružao je humanitarnu pomoć i proučavao kulturu lokalnog stanovništva, ali nije vodio misiju.
Charles je želio suputnike i neuspješno je podnio nekoliko pravila zajednice biskupima na odobrenje. Cijeli je život ostao sam.
Dana 1. prosinca 1916. Charlesa su ustrijelili ustanici tijekom napada. U Europi ga je proslavila tek biografija koju je napisao René Bazin 1920. godine. Svetim ga je proglasio papa Franjo 15. svibnja 2022. Danas se oko 20 redovničkih zajednica poziva na Charlesa de Foucaulda. Spomendan mu je 1. prosinca (katholisch.de; fratellanza.net).