Malo prije diplome, sin napušta studij kako bi postao aktivist – noćna mora za mnoge današnje roditelje. Ni u srednjem vijeku obitelji nisu bile sigurne od takvog mladenačkog idealizma: mladi plemić Bernardin (Massa Marittima, 8. rujna 1380. – L’Aquila, 20. svibnja 1444.) studirao je kanonsko pravo u Sieni kad je 1397. izbila kuga. Napustio je sveučilište i od tada se predano brinuo za brojne bolesnike.
Bernardin je tada stupio u franjevački red i ubrzo prešao u franjevački reformni pokret opservanata, koji su ideal siromaštva tumačili posebno strogo. Nakon svećeničkog ređenja 1404. godine, Bernardin putuje srednjom i sjevernom Italijom kao propovjednik pokore i pokajanja.
Njegov jasan i jednostavan jezik privlačio je ljude iz svih društvenih slojeva. Bernardin se posebno bavio društveno-etičkim pitanjima i kritizirao je pohlepu bogatih. Svojom kritikom svekolikog luksuza stekao je brojne neprijatelje: Bernardin je nekoliko puta klevetan i neuspješno optužen za navodnu herezu.
Umro je 20. svibnja 1444. godine i pokopan je s velikom sućuti stanovništva. Papa Nikola V. kanonizirao je pučkog sveca još 1450. godine. Spomendan mu je 20. svibnja (katholisch.de; fratellanza.net).