Foto: © picture-alliance/akg-images/dpa, Montage: katholisch.de
„Žeđ za istinom je moja molitva. Bog je istina. Tko traži istinu, taj traži Boga, bilo to njemu jasno ili ne.” – Edith Stein
9. kolovoza 2025. – 83. godišnjica mučeničke smrti Edith Stein
Krešimir Cerovac
Dok se Europa sve više udaljava od svojih kršćanskih korijena, život i mučeništvo svete Terezije Benedikte od Križa (Edith Stein) ostaju snažno svjedočanstvo na zajedničko židovsko-kršćansko naslijeđe. Ova izvanredna intelektualka, filozofkinja i karmelićanska redovnica, koja je tragično stradala u Auschwitzu, nije samo simbol pomirenja dviju vjera – ona je i proročki glas koji upozorava na opasnost duhovnog zaborava. Dok se u Bruxellesu raspravlja o pravilima, a ne o duši Europe, njezino svjedočanstvo jasno poručuje da Europu neće spasiti birokracija, nego povratak Istini, te da je njezina snaga u zajedničkim korijenima, a ne u razlikama koje Europu dijele.
Rodila se u židovskoj obitelji u njemačkom gradu Breslau (danas Wrocław u Poljskoj) 12. listopada 1891. godine kao sedmo i posljednje dijete u obitelji. Odrasla je u liberalnoj židovskoj sredini, iako je već u mladosti pokazivala sklonost prema duhovnim pitanjima i filozofskim promišljanjima. Po završetku srednje škole upisuje studij filozofije, povijesti i germanistike na Sveučilištu u Breslau, a zatim nastavlja studij u Göttingenu. Nakon studija, koji je završila s izvrsnim uspjehom i doktoratom iz filozofije 1916. godine, odlazi kod uglednog njemačkog fenomenološkog filozofa Edmunda Husserla u Freiburg na daljnje usavršavanje. Postaje jedna od njegovih najcjenjenijih učenica i asistentica, te aktivno sudjeluje u razvoju fenomenološke škole mišljenja.
U jednom trenutku u njezinu životu dogodila se velika promjena. Nakon što je 1917. izgubila prijatelja i kolegu Židova Adolfa Reinacha, koji je ranije prešao na katoličanstvo, te nakon potresnog susreta s njegovom udovicom koja je zahvaljujući vjeri pokazala veliku smirenost prihvaćajući svoj križ, Edith Stein je počela intenzivno razmišljati o katoličanstvu. Čitajući o životu svete Terezije Avilske, posebno njezinu „Autobiografiju“, izjavila je: „Kad sam završila s čitanjem, rekla sam sama sebi: To je istina!“ Nakon godinu dana pouke i vlastitog učenja, krštena je 1922. godine i uzela krsno ime Terezija. U listopadu 1933. godine, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, konačno je ušla u strogi karmelićanski samostan u Kelnu i uzela znakovito ime Terezija Benedikta od Križa, u čast svete Terezije iz Avile, koja ju je dovela do kršćanstva.
Zbog progona i ubojstava Židova u Njemačkoj život Edith Stein bio je ozbiljno ugrožen unatoč njezinoj konverziji na kršćanstvo. Stoga se 1938. povukla u karmelićanski samostan u Echtu u Nizozemskoj. Činilo se je da je ondje zaštićena, osobito s obzirom na amnestiju zajamčenu Židovima krštenim prije 1. siječnja 1941. godine. No nacističke trupe okupirale su Nizozemsku 1940., a Gestapo ju je 2. kolovoza 1942. deportirao u Auschwitz, gdje je 9. kolovoza ubijena u plinskoj komori pod brojem 44074.
Njeno nasilno odvođenje iz samostana u Echtu 2. kolovoza 1942. nije bila samo osobna tragedija – bila je dio šire nacističke odmazde koja je pogodila cijelu zajednicu konvertiranih Židova u Nizozemskoj. Ovaj čin državnog terora izvršen je kao direktan odgovor na hrabru pastoralnu izjavu nizozemskih katoličkih biskupa od 26. srpnja 1942., u kojoj su otvoreno osudili deportacije Židova: „S dubokom boli saznali smo za nove mjere koje tisućama Židova – muškarcima, ženama i djeci – nameću deportaciju u strane zemlje. … Ove mjere uzrokuju neizrecivu patnju i stoje u potpunoj suprotnosti s božanskim zapovijedima pravde i ljubavi.“
Dok su protestantske zajednice u Nizozemskoj uglavnom šutjele, što je spasilo njihove židovske preobraćenike, katolički biskupi su platili cijenu moralnog principa. Gestapovci su doslovno koristili ‘katoličke krštenice’ kao dokaz ‘židovsko-kršćanske zavjere’.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Edith Stein blaženom 1. svibnja 1987., a već sljedeće godine, 11. listopada, sveticom. Mučeničkom smrću umrla je židovska heroina i kršćanska svetica koja se je zaljubila svim svojim bićem u Krista. Njena odanost Katoličkoj crkvi bila je potpuna i apsolutna. Vjerna bogatoj riznici katoličke vjere gajila je veliku ljubav prema sakramentima i čvrstu uvjerenost o ozdravljujućoj ulozi Crkve – ne samo za njene članove već i za društvo u cjelini. Njena duhovnost dosegnula je vrhunac u veličanstvenom djelu „Znanost križa“ u kojem izlaže teologiju Križa. „Do posjedovanja ‘znanosti križa’ (scientia crucis) dolazi se samo onda kada se do kraja iskusi križ.“
1. listopada 1999. godine papa Ivan Pavao II. proglasio je svetu Benediktu Tereziju od Križa suzaštitnicom Europe, zajedno sa svetom Brigitom Švedskom i svetom Katarinom Sijenskom. Edith Stein velika je figura moderne Europe, žena i mučenica koja je u plinskoj komori logora smrti Auschwitz umrla za Krista i za svoj židovski narod. Uporno je tražila istinu te je razmišljanjem došla do spoznaje da je samo križ odgovor na temeljna ljudska pitanja o smislu života. U svojem djelu „Znanost križa“ napisala je: „Prema čudesnom Božjem planu, Krist otkupljuje i zaručuje dušu upravo onim sredstvima kojima je ljudska narav bila uništena. Jer kao što je u raju uživanjem zabranjenog voća ljudska narav bila razorena i predana propasti, tako se pod stablom Križa po njemu otkupljuje i vraća u prvotno stanje“.
Edith Stein ostavila je bogatu filozofsku i duhovnu ostavštinu koja i danas inspirira mnoge. Njezina misao predstavlja jedinstven most između različitih tradicija i načina rzumijevanja svijeta – most vjere i razuma, između židovske tradicije i kršćanskog otajstva, između rigorozne filozofske analize i duboke mistične tradicije. Njen rast u svetosti trebao bi inspirirati sve vjernike, kao i sve ljude dobre volje koji traže smisao i istinu. U vremenu mržnje i nasilja, njezino oružje bile su ljubav prema bližnjemu i nepokolebljiva molitva. Njena glavna poruka ostaje vječno aktualna:
„Tko pripada Kristu, taj mora proživjeti cijeli Kristov život. On mora sazrjeti do Kristove dobi odrasla čovjeka, on mora jednom poći na križni put u Getsemani i na Golgotu.“
Zanimljivo je da je još jedna Židovka, Simone Weil (1909. – 1943.), iako nije krštenjem prešla na katoličanstvo, također prihvatila i razvila teologiju Križa te prigrlila Isusa kao Spasitelja: „Kristov križ jedini je izvor svjetlosti koji je dovoljno svijetao da osvijetli nevolju“. Napisala je: „Križ je sjecište vječnosti i vremena. … Da sam mogla biti rođena kao kršćanka, bila bih katolkinja. Ali rođena sam izvan stada i moram ostati tamo—zbog onih koji su izvan.“
I Edith Stein i Simone Weil, dvije velike duhovne heroine, vidjele su Križ kao sučeljavanje sa zlom i bile oduševljene razmišljanjima svetog Ivana od Križa.
Edith Stein piše da svakog patnja drugih obvezuje. Fenomenološkim rječnikom rečeno – lice drugoga „priziva“, ne može ga se ignorirati. Nasilje nad nedužnima, osobito nad djecom, ruši sve izlike neutralnosti. Ne možemo se sakriti iza političkih narativa, ideoloških mapiranja, niti vjerskih opravdanja. Pogled djeteta bez doma ili majke bez tijela svoga djeteta – to je lice Drugoga u kojem, po Stein, susrećemo Krista. U svakom uništenom životu, kršćanin mora prepoznati poziv na ljubav, hrabrost i djelovanje. Mnogi su, u vremenu Shoaha, pitali: Gdje je Bog? Isto pitanje danas lebdi nad Gazom. Edith Stein nije nudila jednostavne odgovore. Ali je, poput biblijskog Joba, ostala uz Boga čak i kad Ga nije razumjela. Ona je vjerovala da je upravo u trenutku tame vjera najautentičnija. Gaza nije samo politički problem – ona je i duhovni izazov: tko smo kad nas boli tuđa patnja? Jesmo li vjernici samo u sigurnosti, ili i u kaosu? Danas, dok Palestinci trpe, a mnogi Židovi osjećaju strah i izolaciju, lik Edith Stein može biti ikona mosta, glas koji poziva obje strane – i sve nas – na pomirenje, suosjećanje i traganje za istinom koja ne počiva na moći, već na dostojanstvu svakog čovjeka.
U vremenu kada se Europa suočava s dubokim izazovima fragmentacije, rastućim populizmom, migrantskom krizom i gubitkom zajedničke vizije, poruka Edith Stein posebno snažno odjekuje u suvremenim raspravama o europskom identitetu, pristupu migracijama i nužnosti autentičnog međureligijskog dijaloga. Njezin put od židovstva preko kršćanstva do mučeništva u Auschwitzu simbolizira mogućnost premošćivanja naizgled nepremostivih podjela. U ovom kontekstu Edith Stein stoji kao pravi svjetionik nade u vremenu nesigurnosti, pozivajući sve Europljane na duboku integraciju različitosti, istinsko razumijevanje između naroda i vjera, te duhovnu obnovu koja će biti temelj za zajedničku budućnost. Njezina intelektualna i duhovna ostavština nije zarobljena u povijesnim arhivima – ona predstavlja živu inspiraciju i praktičan putokaz za oblikovanje Europe sutrašnjice (fratellanza.net).