Foto: © kna/Alessia Giuliani/CPP/KNA (arhivska)
Na stranicama La Repubblice od 28. kolovoza 2025. objavljeni su ulomci iz predgovora kardinala Roberta Francisa Prevosta knjizi La dottrina sociale della Chiesa (Socijalni nauk Crkve) autora Johna J. Lydona i Michaela J. Lydona (Castelvecchi, Roma 2025.). U svom tekstu kardinal Prevost, danas Rimski biskup, razmatra kako socijalni nauk Crkve može pružiti odgovore na goruća pitanja današnjice – od zaštite okoliša, preko prava na dostojanstvo i pravdu, do izazova koji oblikuju život novih generacija. Donosimo prijevod teksta u cijelosti.
Izazov je naučiti rješavati probleme u svijetu koji se mijenja.
Pitanje koje bih želio postaviti moglo bi glasiti ovako: što možemo naučiti iz „socijalne doktrine Katoličke Crkve“? Stavljam u navodnike „socijalna doktrina Katoličke Crkve“ i naglašavam riječ „naučiti“, jer smatram da je jedna od opasnosti koje prijete crkvenoj refleksiji o društvenim pitanjima upravo zanemarivanje ove važne povezanosti. Želim reći da se socijalna doktrina Crkve uči, i uči se nešto što nadilazi same definicije ili pojmove, kako bismo mogli odgovoriti na kontroverzna ili društveno hitna pitanja.
Učenje koje nam pruža mirno proučavanje socijalne doktrine Crkve nije usmjereno toliko na pamćenje, da naučimo stvari koje ne smijemo zaboraviti, koliko na način kako se približiti društvu i ljudima. Socijalna doktrina Crkve želi nam pomoći da se najzdravijim mogućim načinom približimo društvenim problemima, tražeći dobro i odgovarajući pozitivno na svaki problem.
Ne smijemo preuranjeno osuđivati pojam „doktrina“. Socijalna doktrina Crkve ne namjerava „indoktrinirati“ ljude koji traže odgovore u crkvenoj refleksiji. Indoktrinacija je nemoralna, onemogućuje kritičko prosuđivanje, ugrožava svetu slobodu poštivanja vlastite savjesti – čak i ako je pogrešna – i zatvara se za nove refleksije jer odbija kretanje, promjenu ili evoluciju ideja suočenih s novim problemima. Doktrina, kao ozbiljna, mirna i rigorozna refleksija, prvenstveno nas uči kako se ispravno približiti problemima o kojima je riječ.
Tko god želi naučiti što je ovaj ili onaj papa rekao o određenom problemu, slobodan je to učiniti, ali to nije cilj socijalne doktrine Crkve. Cilj je naučiti se suočavati s problemima, koji su uvijek različiti, jer je svaka generacija nova, sa svojim izazovima, novim snovima, novim pitanjima. Socijalna doktrina Crkve nastoji omogućiti pravi pristup društvenim pitanjima; ne želi dizati zastavu posjedovanja istine, niti u pogledu analize problema, niti u njihovom rješavanju. U društvenim pitanjima važnije je znati se približiti problemu nego dati preuranjen odgovor o tome zašto se nešto dogodilo ili kako to prevladati.
Odgovor Crkve može se smatrati vrstom kontra-odgovora. S jedne strane odgovara marksizmu, a s druge liberalizmu. Razlog zbog kojeg Crkva preuzima zadatak odgovaranja na ove dvije socio-ekonomske i političke ideologije jest podsjetiti svijet da ne smijemo podleći ideološkoj dominaciji, bez obzira o kojoj ideologiji se radi. Svaka ideologija, koliko god savršena izgledala, na kraju degenerira u utopiju, iz koje čovjek ne izlazi neokrznut. Utopija koja ga vodi da se bori ili za jednakost svih, ili za vlastitu egoističku korist, ne obazirući se na smrt svoga brata.
Crkva preuzima ulogu koja joj po prirodi ne pripada, ali samo ako bi odgovori na društvena pitanja zaista bili u korist ljudi i čovječanstva. Ideološke analize, ako im se ozbiljno pristupi i analiziraju, ponekad mogu biti štetne jer zaboravljaju da su društvena, politička i ekonomska pitanja, u svojoj srži, moralna pitanja. Crkva ne traži da vlade vode svoje građane socijalnom enciklikom, nego da se doista mogu približiti društvenim problemima kao moralnim pitanjima i analizirati ih prema moralnim kriterijima i načelima. To je motivacija Crkve: stvarati moralnu svijest, s moralnim kriterijima, s autentičnim etičkim načelima, poštujući kritički sud svakog pojedinca i autonomiju naroda i njihovih vlada.
Siguran sam da će mnogi smatrati neprimjerenim ili neprikladnim angažman Crkve u društvenim pitanjima. Vertikalna i horizontalna dimenzija Crkve ponekad se čine nespojivima. Oni koji preferiraju vertikalnu Crkvu, koja gleda samo prema Bogu, sigurno ne griješe, ali ne mislim da griješe ni oni koji gledaju prema svojim braći i sestrama i žele u horizontalnoj dimenziji Crkve vidjeti dio svoje misije.
Koliko nas danas izazivaju različita pitanja! Stvarnost nasilja nad ženama, potreba za odgovorom na tužnu i ponižavajuću krizu zlostavljanja djece, stvarnost zlouporabe moći ili savjesti, pažnja prema razvedenima i ponovno oženjenima te članovima LGBTI zajednice; ekologija i skrb za naš zajednički dom, zaštita amazonskih naroda – samo su neka od društvenih pitanja koja zahtijevaju analizu i odgovor. Što ćemo reći? Definicije stare sto trideset godina više nisu prikladne danas. To ne znači da nisu istinite ili ispravne, nego da više nisu dovoljno odgovarajuće u nekim aspektima. Situacije zahtijevaju novu analizu i miran odgovor. Crkva je u svojoj socijalnoj doktrini znala kako se približiti problemima i mora to činiti i sada, polazeći od temeljnih moralnih načela poput dostojanstva osobe, općeg dobra, solidarnosti i slobode savjesti.
Socijalna doktrina Crkve, sa svom strogosti koja je karakterizira, ne može tvrditi da je univerzalno prihvatljiv odgovor – to bi bilo utopijsko. Može jedino tvrditi da je odgovor koji poštuje stvarnost i približava joj se na primjeren način, polazeći od najsnažnijih i najprikladnijih načela i kriterija. Oni koji biraju put marksizma ili liberalizma kako bi odgovorili na društvena pitanja slobodni su to činiti. Ali oni koji ne nalaze zadovoljstvo u odgovorima koje nude ti sustavi, mogu se približiti i upoznati društvenu analizu koju Crkva provodi već sto trideset godina.
Tko su primatelji ove socijalne doktrine Crkve? Smatram da je odluka usmjeriti crkvenu refleksiju o društvenim temama prema mladim studentima – najprikladniji izbor koji se može napraviti s obzirom na socijalnu doktrinu Crkve. U svijesti mladih oblikuju se buduće političke odluke. U svijesti mladih formiraju se budući obiteljski odnosi. U svijesti mladih bude se novi ideali prema kojima će društvo krenuti. U svijesti mladih studenata leži društveni transformator: umjetnik, majka, otac, politički vođa, borac za prava koja još nisu priznata itd. U svijesti mladih studenata oblikuje se buduće društvo. Obratiti se njima kako bismo ih naučili približavati svijetu sa svim njegovim društvenim problemima čini mi se zadatkom najvišeg značaja (la repubblica; fratellanza.net).