Foto: © KNA/Julia Steinbrecht (arhivska)
Četiri dana biskup Bertram Meier, kao predstavnik Njemačke biskupske konferencije, boravio je u Bosni i Hercegovini. Na programu su, među ostalim, bili razgovori s vjerskim predstavnicima. U intervjuu iznosi svoje dojmove.
Trideset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini (1992.–1995.) ljudi u toj zemlji žive između pragmatične pomirbe i etničke podijeljenosti. Država je podijeljena na dva glavna entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku. Prošloga tjedna biskup zadužen za Crkvu u svijetu pri Njemačkoj biskupskoj konferenciji, Bertram Meier (Augsburg), tijekom višednevnog posjeta Sarajevu stekao je uvid u stanje u zemlji. U razgovoru govori o ulozi religija, inicijativama Katoličke Crkve i susretu s reisu-l-ulemom Islamske zajednice u BiH.
U Bosni i Hercegovini napetosti između pravoslavnih Srba, muslimanskih Bošnjaka i katoličkih Hrvata trajan su izazov. Koliku ulogu religije imaju u oblikovanju identiteta? Doprinose li ponekad i sukobima među narodima? Osobito se Srpsku pravoslavnu Crkvu često smatra prilično nacionalističkom.
Meier: Tri konstitutivna naroda u zemlji doista se snažno određuju prema vjerskoj pripadnosti. Istodobno se u razgovorima koje sam vodio u Sarajevu često naglašavalo: rat u Bosni nije bio vjerski rat. Upravo tijekom gotovo četverogodišnje opsade Sarajeva postojala je velika solidarnost i preko vjerskih granica. Danas, 30 godina kasnije, iako postoje određene napetosti među religijama i konfesijama, ne bih govorio o „rascjepu“. Naprotiv, upravo vjerski predstavnici nastoje promicati dobar suživot.
Gdje i kako religijske zajednice pridonose smirivanju napetosti? Razgovarali ste i s Međureligijskim vijećem Bosne i Hercegovine.
Meier: Važan je znak da su vjerske zajednice nakon rata osnovale Međureligijsko vijeće kako bi istaknule svoju zajedničku odgovornost za mir. Dijalog između najviših predstavnika islama, Katoličke i Srpske pravoslavne Crkve te židovske zajednice nema samo simboličku vrijednost. Rad Vijeća ima i praktičnu dimenziju: osnovano je ukupno 19 lokalnih tijela u kojima imami, svećenici i drugi predstavnici religija nastoje potaknuti bolje međusobno razumijevanje. Riječ je o vrlo konkretnom dijalogu života.
Pitanje: Kakav ste dojam stekli o ulozi Katoličke Crkve u zemlji? Može li imati posebnu ulogu posrednika?
Meier: Među trima konstitutivnim narodima katolici su najmanja skupina. Ipak, važnost katoličkog djelovanja ne treba podcijeniti. U zemlji u kojoj je javni školski sustav uvelike podijeljen po etničkoj pripadnosti, osobito su važne crkvene inicijative u radu s mladima. To sam mogao vidjeti u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ u Sarajevu: raznovrsnim obrazovnim i slobodnim aktivnostima multireligijski tim okuplja djecu i mlade iz različitih naroda. Slično inkluzivan pristup vidio sam i u radu franjevaca. Riječ je o stvaranju prostora u kojima rastu poštovanje i povjerenje – a to su ključni preduvjeti pomirenja.
Islam na Balkanu često se smatrao umjerenim mostom između Istoka i Zapada. Je li to i danas tako? Ili se javljaju i radikalne tendencije?
Meier: Jedan od vrhunaca mog posjeta bio je srdačan i sadržajan razgovor s reisu-l-ulemom Huseinom Kavazovićem. Istaknuo je da je bosanski islam privržen europskim vrednotama te se protivi svakom ekstremizmu. Za njega nema dvojbe da država mora biti sekularna kako bi se u multireligijskom društvu zaštitila prava svih ljudi. Ipak, u razgovorima sam čuo i zabrinutost da pojedini vanjski radikalni utjecaji pokušavaju iskoristiti nezadovoljstvo mladih za vlastite ciljeve. Srećom, u zemlji postoji svijest o opasnosti takvih tendencija. Nastojanje da se zadrži umjereni put bosanskog islama zaslužuje priznanje i potporu i ne-muslimanskih aktera.
Kakav je danas položaj židovske zajednice u Bosni i Hercegovini?
Meier: Sarajevo se može pohvaliti više od 500 godina suživota Židova, kršćana i muslimana, zbog čega se ponekad naziva „Europskim Jeruzalemom“. No židovska zajednica danas je vrlo mala manjina. Prije Holokausta u BiH je živjelo oko 15.000 Židova, od kojih je dvije trećine ubijeno. Nakon Drugog svjetskog rata mnogi su se iselili u Izrael. Tijekom posjeta sarajevskoj sinagogi rečeno mi je da danas u zemlji živi oko 1.000 osoba židovskog podrijetla, a još je manji broj aktivnih članova zajednice. S jedne strane, predstavnici židovske zajednice ističu da se osjećaju sigurno i dijelom multireligijske kulture Sarajeva. S druge strane, opravdano upozoravaju da prema Daytonskom ustroju ne mogu kandidirati za političke funkcije – to je omogućeno samo Bošnjacima, Srbima i Hrvatima. Tu se očituje temeljni problem ustavnog sustava temeljenog na etničko-vjerskim kategorijama.
Razgovarali ste i s njemačkim veleposlanikom i visokim predstavnikom Christianom Schmidtom. Kako on gleda na političku budućnost zemlje?
Meier: Iz povjerljivih razgovora ne mogu iznositi detalje. No jasno je da velika većina ljudi u Bosni i Hercegovini svoju budućnost vidi u Europskoj uniji. Da bi se ta vizija ostvarila, potrebne su duboke reforme, ali i političari koji imaju hrabrosti nadvladati politiku podjela. Ne smijemo ostaviti Bosnu i Hercegovinu samu na njezinu europskom putu (kna; fratellanza.net).