Kako bi predstavio svoju prvu encikliku, „Magnifica humanitas”, u ponedjeljak 25. svibnja 2026., Leon XIV. odlučio je doći osobno i protumačiti zašto umjetna inteligencija treba biti „razoružana”. Pozivanjem Christophera Olaha, suosnivača Anthropica, Vatikan se opredjeljuje za određenu strategiju: dijalog s novim središtima tehnološke moći, a da im pritom ne daje bianco mjenicu.
La Croix, Mikael Corre
U ponedjeljak 25. svibnja, tri su pitanja prethodila predstavljanju enciklike „Magnifica humanitas”. Zašto papa svoju prvu encikliku posvećuje umjetnoj inteligenciji (IA)? Zašto ju je odlučio osobno predstaviti? I zašto je u to predstavljanje uključio Christophera Olaha, suosnivača Anthropica, jedne od američkih tvrtki koje razvijaju ovu tehnologiju?
Leon XIV. opravdava ovaj izbor prije svega „ozbiljnošću trenutka”. Prema njegovu mišljenju, umjetna inteligencija predstavlja promjenu poput industrijske revolucije, koja ima „možda čak još veće posljedice”. Iz te spoznaje, objasnio je, proizlazi zabrinutost i „duboko uvjerenje“: umjetnu inteligenciju treba „razoružati”.
Papa je ponajprije objasnio kako je radio na ovom tekstu. Rekao je da je „Magnifica humanitas” „nastala iz slušanja”, „kao i enciklika Leona XIII. Rerum novarum”. Leon XIV. tvrdi da je konzultirao znanstvenike, inženjere, političke dužnosnike, roditelje i učitelje. Tim glasovima pridodani su i „zviždači“ koji upozoravaju na sustave naoružanja koji su „praktički izvan svakog ljudskog dosega”, na algoritme sposobne blokirati pristup zdravstvenoj skrbi, zapošljavanju ili sigurnosti „na temelju podataka opterećenih predrasudama i nepravdom”, kao i na „šutnju onih koji nemaju pravo glasa pri donošenju odluka”.
Time se objašnjava prisutnost Christophera Olaha. Obraćajući se izravno istraživaču iz Anthropica, Leon XIV. rekao je da prihvaća, „u ime Crkve”, njegov poziv da „hodimo zajedno, da se uzajamno slušamo i razgovaramo”. Dakle nije to bila tek simbolička gesta. To znači da Crkva nema namjeru govoriti o umjetnoj inteligenciji bivajući „protiv” svijeta koji je stvara, nego da želi stupiti u dijalog s onima koji danas, zahvaljujući toj tehnologiji, imaju odlučujući udio u moći. Strategiju je na početku predstavljanja izložio kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice.
Naglašavajući iznova kako je Magnifica humanitas na liniji enciklike Rerum novarum (1891.), šef diplomacije Svete Stolice istaknuo je jednu veliku razliku u odnosu na vrijeme Leona XIII. „U ono doba Crkva nije uvijek imala mogućnosti ući izravno u dijalog s glavnim političkim, gospodarskim i industrijskim akterima koji su usmjeravali društvene promjene. Danas je ta suradnja već u tijeku, ona uključuje institucije, vlade, sveučilišta, poduzeća i istraživačke centre”, napomenuo je, dodajući da Crkva u tome sudjeluje „slobodno i s povjerenjem”.
Enciklika upozorava na opasnosti koje nosi monopol i koncentriranje digitalne moći, ali njezino predstavljanje pokazuje i to da se Rim odlučio za razgovor s ovim novim akterima, „bez da to predstavlja odobravanje ili podršku”, pojašnjava vatikanski izvor, odgovarajući na pitanje o riziku povezivanja s privatnom tvrtkom. „Dolazak u Vatikan ne znači odobravanje, ne predstavlja ni nagradu ni kanonizaciju. Naše jedino sredstvo za suočavanje s velikim problemima jeste dijalog.”
Kako je Politico primijetio, ovaj dijalog između Anthropica i katoličkih poglavara nije započeo predstavljanjem enciklike. Nekoliko osoba uključenih u vatikanske rasprave o umjetnoj inteligenciji, uključujući mons. Paula Tighea i oca Brendana McGuirea, navode se kao „vanjski suradnici“ u dokumentu nazvanom Claude’s Constitution, teksta objavljenog u siječnju kojim se želi objasniti vrijednost ovog modela umjetne inteligencije.
Tako je suosnivač Anthropica nastavio ovaj dijalog u Vatikanu, priznajući i sam ograničenja svijeta iz kojega dolazi. „Svaki vrhunski laboratorij za umjetnu inteligenciju, uključujući i Anthropic, djeluje unutar određenog sustava poticaja i pritisaka koji ponekad mogu doći u sukob s korektnim djelovanjem”, izjavio je, navodeći komercijalni pritisak, znanstveno natjecanje, geopolitičke napetosti, ali isto tako i „oholost i ambicioznost”. Priznao je da, čak i kada akteri s područja umjetne inteligencije žele „raditi ispravno”, i dalje su pod utjecajem ove logike. Stoga je, po njegovu mišljenju, potreban pogled izvana.
Tako je Christopher Olah, iz samog središta Silicijske doline, ponudio svojevrsno opravdanje za papinu intervenciju. Pitanja koja postavlja umjetna inteligencija „nadilaze skupinu istraživača umjetne inteligencije”, naglasio je, istaknuvši tri razloga radi kojih smatra da se glas Crkve treba čuti: rizik da IA masovno zamjeni ljudski rad, pravedna globalna raspodjela dobrobiti ove tehnologije koja je koncentrirana u nekoliko bogatih zemalja i razlučivanje što se tiče same naravi modela umjetne inteligencije – „Što se u njima stvarno događa? Bit ću iskren: i dalje otkrivamo misteriozne, ponekad i uznemirujuće stvari”. „Potrebni su nam moralni glasovi koje različiti interesi i utjecaji neće moći slomiti”, zaključio je.
Među sudionicima koji su došli dodatno proširiti raspravu, u ponedjeljak 25. svibnja profesorica Léocadie Wabo Lushombo, teologinja podrijetlom iz Demokratske Republike Kongo i predavačica na University of California, Berkeley, podsjetila je prisutne da umjetna inteligencija ima i svoju materijalnu i ljudsku stranu: rudnike i ljude koji iskopavaju minerale potrebne za digitalnu infrastrukturu. Teologinja koja je i članica Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja u koji ju je nedavno imenovao Leon XIV, jasno je istaknula trpljenje radnika koje je „u globalnom opskrbnom lancu često zanemareno”.U DR Kongu, kazala je, ljudi govore da u tim rudnicima rade „kao da rade u vlastitom grobu” (la-croix.com; fratellanza.net).