Foto: © Papa je u Barceloni susreo protagoniste Mediteranske teološke mreže, picture alliance/ZUMAPRESS.com/Eric Renom
(Barcelona, 9.-12. lipnja 2026.)
Lucio Sembrano
U Barceloni su se od 9. do 12. lipnja održali mediteranski susreti Med26. Nakon Barija 2020., Firence 2022., Marseillea 2023., Tirane 2024. i nakon plovidbe mladih Mediteranom na jedrenjaku Bel Espoir 2025., susreti u Barceloni označili su daljnji razvoj procesa tkanja mediteranskoga zajedništva povjerenoga skrbi kardinala Avelinea. Prvi put zajedno su se okupili biskupi, mladi, teolozi i svi oni koji su na različitim razinama zauzeti u izgradnji Mediterana mira. Mediteranske mreže bile su prisutne sa značajnim izaslanstvima i imale su mogućnost međusobno se susresti, razmijeniti iskustva, podijeliti očekivanja i promišljanja u dijalogu s biskupima koji dolaze iz Crkava zemalja što izlaze na Mare Nostrum. Nije to bio kongres, nego otvoren prostor uzajamnoga slušanja i promišljanja u kojem se moglo iskusiti bratstvo i sestrinstvo koje smo pozvani naviještati.
Prisutne su bile sljedeće mreže:
- mreža samostana, nastala prigodom susreta u Bariju 2020.;
- mreža solidarnosti, povezana s Caritas Internationalis-om, osobito zauzeta uz migrante;
- mreža svetišta: značajnih mjesta duhovnosti, a često i zajedničke duhovnosti za vjernike različitih religijskih tradicija;
- mreža odgojno-obrazovnih ustanova: pokretačko središte formativnog zauzimanja koje, čuvajući dostojanstvo osobe, otvara značajne prostore dijaloga;
- Mediteranska teološka mreža, koja nastoji ponuditi teološko razumijevanje Mediterana koje omogućuje ponovno otkrivanje njegova duhovnoga poziva i dubokoga čovjekova smisla.
U Barceloni smo mogli živjeti sinodalnost koja se ne ograničava na crkvene strukture, nego se širi na cjelokupnu mrežu ljudskih odnosa koji čine živo tkivo Mediterana.
Sudjelovanje pape Lava XIV. na susretu dalo je događaju izvanrednu crkvenu i simboličku težinu. Odabirom Barcelone – grada Gaudijeve Sagrade Familije, gdje je reljef Bijega u Egipat uklesan u kamen kao trajna ikona migranta – Papa je želio ponovno povezati teologiju migracije s njezinim najdubljim kristološkim korijenom. No Sagrada Familia je i bazilika svjetla, u kojoj sve izražava snagu svjetla koje dolazi od Boga i koje je počelo života; svjetla koje se širi na grad, poput križa nad tornjem Isusa Krista na toj bazilici. Bazilika svjedoči pomirenje koje dolazi od Boga i u kojem smo pozvani biti suradnici.
Tako djelovanje različitih mreža može pridonijeti tkanju niti mira i nade u Mediteranu zahvaćenom procesima dehumanizacije. Vodi nas svijest da na taj način sudjelujemo u Božjem djelu i da se od nas traži da to činimo s poniznošću, blagošću i ustrajnošću, kako je podsjetio kardinal Aveline u svojem završnom izlaganju.
Mediteranska teološka mreža (RTMed)
Mediteranska teološka mreža nadahnuta je proročkim govorom koji je papa Franjo održao 2019. godine, a rasla je kroz godine dijaloga i sinodalnosti.
Dana 21. lipnja 2019. papa Franjo otišao je na Papinski teološki fakultet Južne Italije (PFTIM) u Napulju kako bi sudjelovao na skupu posvećenom teologiji u mediteranskom kontekstu. Taj je govor bio mnogo više od akademskoga posjeta: predstavljao je utemeljiteljski čin, javnu potvrdu teološkoga poziva vlastitoga Crkvama koje izlaze na Mediteran (usp. Secondo Bongiovanni i Sergio Tanzarella, ur., Branko Jurić, urednik hrvatskog izdanja, Sa svim brodolomima povijesti. Teologija nakon Veritatis gaudium u kontekstu Mediterana, 267-287., Dubrovačka biskupija, Dubrovnik, 2021.).
Franjo je Mediteran označio kao „srednje more“ – ne samo kao geografsku stvarnost, nego kao teološku i kulturnu kategoriju. To je more mjesto na kojemu su se ispreplele povijesti triju velikih monoteističkih tradicija: židovstva, kršćanstva i islama. To je more koje čuva spomen na Abrahama, prvoga migranta vjere. Franjo je od teologa zatražio da razvijaju „teologiju koja Mediteran ne promatra izvana“, nego promišljanje koje se rađa iznutra, iz njegovih proturječja, njegovih tragedija i njegovih nada.
Tri su bile žurnosti koje je Papa naznačio:
- migracija kao antropološki i duhovni izazov koji traži novi pogled;
- međureligijski dijalog kao povijesni poziv obala Mediterana;
- cjelovita ekologija kao čuvanje mora koje umire i planeta koji traži pravednost: slušanje vapaja zemlje i mora.
Iz toga je govora proizišao sav hod koji je doveo do uspostave Mediteranske teološke mreže. Teološka iskustva koja su već bila prisutna na Mediteranu osjetila su, naime, potrebu da se u bratskom i jednostavnom stilu međusobno suoče s pitanjem što znači baviti se teologijom u mediteranskom kontekstu i na koji se način Mediteran može misliti kao teološko mjesto. Bila su to pitanja koja su se rađala iz proživljenoga iskustva i upravo su zato bila hitnija i istinitija. Počevši od 2020., unatoč poteškoćama koje je nametnula pandemija bolesti COVID-19, razvio se razgranat hod susreta, seminara i publikacija, koji je postupno izgradio transnacionalnu zajednicu teološkoga istraživanja.
Godine pandemije, paradoksalno, pogodovale su širenju rasprave. Zahvaljujući digitalnim platformama, teolozi s pet obala Mediterana mogli su se redovito susretati na daljinu.
Manifest
Iz susreta proživljenoga među iskustvima različitih obala tako se rodila ideja Manifesta, u kojemu smo željeli priopćiti kako se u svojem radu teologa i teologinja osjećamo izazvanima Mediteranom.
Obnova teologije za nas je bila povezana s reformom Crkve koju traži sinodalni hod i, šire gledano, s promicanjem novoga humanizma. Teologija nije mogla stajati po strani, ljubomorno braneći čistoću svoje metode. Morala je biti među ljudima, pomagati čitati povijest kao povijest spasenja, pridonositi čuvanju i izranjanju autentičnoga smisla ljudskoga upravo ondje gdje se ono gazi i niječe.
Manifestu smo dali naslov Manifest za teologiju s Mediterana. „S Mediterana“ značilo je da se teologija rađa iz slušanja; da mjesta nisu nevažna za razumijevanje vjere, kao što nisu nevažna ni proživljena iskustva ljudskosti i vjere, život naših mediteranskih Crkava i njihova naroda. Željeli smo da naša teologija bude „uronjena“ teologija, kako bi pridonijela izlasku na svjetlo svega dobra koje, snagom Utjelovljenja i Vazma, neprestano cvjeta čak i u najbeznadnijim kontekstima. No željeli smo i „angažiranu“ teologiju, jer je na prvoj crti obrane najslabijih, osobito manjina, sposobna dati glas onima koji glasa nemaju i zajedno s njima pridonijeti izgradnji boljega svijeta.
Manifest je objavljen tijekom mediteranskih susreta u Marseilleu u rujnu 2023. Objavljen je na više jezika, na mrežnim stranicama svih ustanova koje su ga potpisale, a zatim je javno predstavljen na susretu s Papom u Palais du Pharo. Tih istih dana nastale su „Mediteranska teološka mreža“, kratica koja je označuje – RTMed – i logo: Mediteran viđen iz druge perspektive.
U mjesecima koji su uslijedili mogli smo, s iznenađenjem i ganutošću, utvrditi generativnu snagu Manifesta, koji je bio prihvaćen s oduševljenjem, preuziman s raznih strana, predstavljan i raspravljan u različitim kontekstima. Taj je tekst zahvaćao želju za „teologijom za život“, teologijom za sve, s narodnom dimenzijom, s mirisom Božjega naroda u hodu, s naporom i nadama čovječanstva usmjerenoga prema traženju punine.
U Manifestu je prije svega bilo prepoznato novo paradigmatsko usmjerenje, ne samo teološko nego i misaono, na tragu „kulturne revolucije“ koju je priželjkivao papa Franjo.
Tako se pred nama otvorio novi trag daljnjega istraživanja: potreba za produbljenijim promišljanjem o metodi. To nije bilo tehničko pitanje, nego pitanje smisla i perspektive.
Započeli smo istraživački put koji nas je, još jednom, angažirao među različitim obalama Mediterana: godinu dana susreta i seminara, a zatim sintetski laboratorij na Malti u ljeto 2025. Radilo se o tome da se proširi obzor, da se obuhvate različite epistemološke perspektive koje ne treba misliti kao alternative, nego u plodnoj napetosti radi prikladnijega razumijevanja složenosti na koju Mediteran neprestano upućuje.
Vježba usklađivanja nije bila čisto teorijska, nego satkana od lica, osoba, povijesti i kulturnih senzibiliteta kojima je trebalo dati glas i priznati puno pravo građanstva. Metoda o kojoj smo željeli govoriti bila je ista ona iz koje je naš tekst postupno poprimao oblik.
Bilješke o metodi
Bilješke o metodi imaju bitnu strukturu koja preuzima strukturu Manifesta. Polazi se od priznavanja Mediterana kao teološkoga mjesta, ističući njegovu složenost koja zahtijeva prikladnu metodu: misao sposobnu artikulirati različitost; misao sastavljenu od različitih pristupa i različitih kulturnih senzibiliteta, koja zajedno drži Istok i Zapad. Snaga te metode nalazi se u dijalogičnosti, a njezino najvlastitije mjesto u „između“. Ako je živi kriterij Vazma kriterij prema kojemu treba čitati stvarnost, tada upravo u „između“ taj kriterij pokazuje svu svoju plodnost; upravo se u „između“ daje osjetiti djelatna prisutnost Vazma, poput blage svjetlosti koja izranja iz susreta te obasjava povijest i egzistenciju ljudskih bića.
Samo u „između“ možemo istinski živjeti traženje istine, čuvati nadu i graditi pravedniji svijet. Nije riječ jednostavno o tome da budemo u odnosu, nego o nezaobilaznosti odnosa za bivovanje i život svakoga pojedinca, svakoga naroda, svake kulture, svake vjere. Ne može se biti bez drugoga. Ne može se biti bez „uzajamne razmjene darova“ koju odnos omogućuje, bez onoga kretanja od jednoga prema drugome i natrag, od jedne obale do druge, kao što je to na Mediteranu. Prepoznati dinamičku napetost koja se nalazi u „između“ znači prepoznati napor odnosa, nesvodivost drugosti, ali i spasonosni osjećaj granice koji iz toga proizlazi te bogatstvo neizbježnoga prožimanja koje treba naučiti prihvatiti i o kojemu treba svjesno skrbiti. Papa Franjo Mediteran je nazivao „morem miješanja“, ali miješanje je oznaka ljudskoga: bogatstvo ljudskoga koje dolazi iz odnosa i koje se samo u odnosima može izgrađivati u autentičnosti.
„Između“ je „između“ međukulturnoga i međureligijskoga dijaloga; ono je oznaka ekumenske otvorenosti koja obuhvaća čovječanstvo u svoj bogatosti njegovih izraza; ono je „između“ dijaloga među znanjima, transdisciplinarnosti. Ali ono je i „između“ cesta, konkretnosti življenja. Nema znanja koje se ne rađa iz života. Teološko znanje ne izuzima se od toga načela. Gdje se, doista, može susresti Božje izricanje ako ne u naporu i nadama ljudskih bića? „Između“ je također oznaka teološke misli koja je „uključena“, „upletena“ u povijest, na strani najslabijih, onih koji traže pravednost i onih koji grade tkanja bratstva.
Taj smo tekst nazvali Bilješke o metodi zato što nema pretenziju teorijski oblikovati jedinstvenu metodu. Želi, radije, pomoći u promišljanju kriterija koji izranjaju iz iskustva. To su svojevrsne bilješke na putu, kako bi se put nastavio otvarati i kako bi se u sučeljavanju mogli rađati novi hodovi. Riječ je o tekstu koji se nudi raspravi.
Bilješke o metodi, koje smo imali radost predati u ruke Svetomu Ocu, nose potpis istraživačkih i teološko-formacijskih ustanova uključenih, na različitim razinama, u rad Mediteranske teološke mreže. Na unutarnjoj strani korica nalazi se dvadeset i tri logotipa: ustanova koje djeluju na pet obala Mediterana, od Bliskoga istoka preko Balkana i Europe do Magreba i Crnoga mora. Tekst je, zasad, na šest različitih jezika: talijanskom, španjolskom, francuskom, engleskom, arapskom i hrvatskom (https://zvona-ri.org/tekst/teoloska-mreza-mediterana-objava-biljeski-za-teologiju-iz-mediterana-barcelona). To je izraz Mediterana koji se izriče na mnogim jezicima, od kojih su svi dragocjeni i neophodni za njegovo razumijevanje.
Posebnu vrijednost ima arapski prijevod koji je priredilo Sveučilište Saint Joseph u Bejrutu, u Libanonu iskušanom ratom i napadnutom interesima moćnika zemlje. Taj prijevod znak je teološkoga promišljanja koje pridonosi održavanju nade živom u Mediteranu sposobnom ponovno procvjetati polazeći od narodâ i njihove sposobnosti da zamišljaju budućnost mira.
Odlučili smo objaviti Bilješke o metodi u danima mediteranskih susreta u Barceloni kako bismo još jednom potvrdili svoju želju da budemo potpuno unutar hoda mediteranskoga crkvenog tkanja. Objavljivanje Bilježaka, zajedno s Manifestom, može biti istraživačka platforma koju valja primijeniti u različitim kontekstima i na specifična pitanja koja Mediteran, u ovom posebnom povijesnom trenutku, stavlja pred nas. Naša je želja pridonijeti teologiji uključenoj u zauzimanje za čuvanje dostojanstva ljudskoga, na što je papa Lav snažno podsjetio od početka svojega služenja i u svojoj enciklici Magnifica Humanitas. Sanjamo o tome da kroz Mrežu možemo promicati putove teološke formacije na mediteranskoj razini, koji bi omogućili uranjanje u kulturna i crkvena iskustva različitih zemalja, kako bi se isprepletali odnosi i razmjene te sazrijevao osjećaj mediteranskoga građanstva. Sanjamo teologiju koja će, od jedne do druge obale Mediterana, promičući susret, pomagati razoružavati srca i graditi tkanja mira i bratstva. To nije samo san, jer se iskustva takve vrste već ostvaruju zahvaljujući vezama što ih je Mreža isplela: iskustva koja imaju beskrajnu vrijednost zbog traga koji ostavljaju u srcu onih koji ih žive.
Mediteranska teološka mreža ne želi biti čisto akademska stvarnost, nego prostor življene teologije, ukorijenjene u konkretnom iskustvu mjesnih Crkava južne Italije, Francuske, Malte, Španjolske, Turske, Libanona, Maroka, Egipta, Hrvatske, BiH, Rumunjske…
Perspektive polazeći od Barcelone
Na završetku mediteranskih susreta u Barceloni snažno je izišla na vidjelo želja za intenziviranjem razmjena među mrežama i ispreplitanja njihovih putova zauzimanja. Riječ je o stvaranju prostora u kojima se veze mogu tkati i jačati. Jer misliti polazeći od Mediterana znači misliti s drugim i u korist drugoga. Iskusiti to, kao što se dogodilo u Barceloni, omogućuje njegovanje jedinstva i solidarnosti. Mediteranski prostor, kao živi prostor, ne može se svesti na skupine koje ostaju zatvorene u sebe: teologe, biskupe, mlade… Izići iz tih logika zahtijeva mnogo truda. Želimo nastaviti širiti svoj šator. Susret potiče na mišljenje, otvara nove obzore i omogućuje umrežavanje. Učiti raditi zajedno zahtijeva vrijeme, ali upravo to razvija autentičan osjećaj mediteranske pripadnosti.
Teolozi žele staviti svoje kompetencije u službu zajednice vjere: kako bi dali riječ proživljenim iskustvima, tumačili saslušane priče, ali i iznijeli na vidjelo ono što često ostaje prešućeno.
Ako smo Kristovo tijelo, to tijelo mora naučiti usklađivati svoja djelovanja kako bi postalo dar za druge.
Mediteran je ponajprije mjesto međureligijskoga susreta. To je istodobno izazov i blagoslov, osobito onda kada je međureligijski dijalog otežan sukobima političke naravi.
Zamišljati duhovne putove koji omogućuju susret među različitim religijskim tradicijama zasigurno je put kojim valja ići kako bi se pokazao doprinos religija izgradnji mira na Mediteranu i promicanju novoga humanizma (fratellanza.net).