Islamisti i desničarski ekstremisti smatraju se ideološki različitim skupinama. Ali zapravo su ideološki srodnici koji se služe sličnim strategijama.
Julia Ebner*
Islamisti i desničarski ekstremisti dvije su strane iste medalje. Obje skupine povezuje uvjerenje da postoji sukob između ‘Zapada’ i ‘islama’ ili između kultura i ‘rasa’. Obje skupine njeguju antisemitske mitove zavjera i imaju vrlo slične predodžbe o ulozi žene ili obitelji. Obje se zalažu za zaokret od modernog društvenog razvoja i povratak u navodno bolje društvo. Obje također njeguju mitove zavjera (koje nazivaju “teorijama”) u vezi s ulogom globalnih elita. Isto tako, obje skupine dramatično govore o ‘invaziji stranaca’ – islamisti o vladavini Zapada nad Bliskim istokom, a desničarski ekstremisti o imigraciji.
Ekstremni desničari se dive ideji mučeništva
Danas u nekim desničarskim ekstremističkim grupama postoji nešto poput idealizacije džihadista. Desničari se dive ideji mučeništva. Američki neonacist Andrew Anglin, na primjer, tvrdi da je značajno doprinio nastanku desničarske ekstremističke Zlatne zore u Grčkoj. I da je tijekom stvaranja stranačkih struktura bio inspiriran šijitskim Hezbollahom u Libanonu. Politički i socijalni angažman je ono što povezuje desničarske ekstremiste i islamiste.
Stvoren je dojam o velikom sukobu Istoka i Zapada
Svijet je tijekom posljednjih nekoliko godina doživio cijeli niz kriza. Posljedica toga je da mnogi ljudi na Zapadu, kao i na Bliskom i Srednjem istoku, osjećaju da su prepušteni sami sebi. Došlo je do gomilanja frustracija koje su posebno mlađi aktivisti u velikoj mjeri iskoristili u svoje svrhe. Prema mojoj procjeni, stvoren je dojam o velikom sukobu između Istoka i Zapada, koji se posebno etablirao kod mlađih generacija, a koji se pak jako učvrstio nakon terorističkih napada iz 2001. u New Yorku. Postmilenijska generacija je odrastala uz taj osjećaj. A to je bila i generacija koja se prva našla u IS-ovom propagandnom fokusu. Većina boraca koji su odlazili iz Europe na Bliski Istok pripadala je starosnoj grupi od 18 do 24 godine. Andrew Anglin je ova godišta nazvao Generacija Ciklon – aludirajući na plin ciklon B koji su nacisti koristili u plinskim komorama. On pretpostavlja da je upravo ova generacija vrlo prijemčiva za njegovu ideologiju.
Povezane su i strategije dviju grupa
Na strateškom nivou one jedna grupa drugoj idu na ruku. Obje grupe pokušavaju što više polarizirati društvo, kako bi rat, u čije izbijanje su oni uvjereni, čim prije počeo. Obje grupe žele ubrzati sukobljavanje, jer su uvjerene da bi tada obje bile u znatno boljem položaju. U šifriranim neonacističkim mrežama na internetu spominje se Dan X, kao dan u kojem će doći do rata ‘rasa’ ili kultura. Zbog toga oni smatraju da moraju preventivno napasti svoje protivnike kako bi spriječili poraz. Isto se odnosi i na retoriku desničarskih ekstremista, kao i na Islamsku državu (IS). Za islamiste postoji taj End-of-times mit, prema kojem će doći do sukoba između muslimana i nemuslimana. U pozadini ovih apokaliptičkih scenarija je da obje strane vjeruju u prepoznavanje određenih znakova, kao što su, primjerice, prirodne katastrofe. To se posebno odnosi na islamiste, a djelimično i na desničarske ekstremiste.
Kako spriječiti mlade ljude da im se priključe
U preventivnom radu stekli smo iskustvo da su iznenađujući doživljaji s onima koji se smatraju protivnicima vrlo korisni – kada, na primjer, dođe do konstruktivnog razgovora. Čak su i bivši ekstremisti od velike pomoći u prevenciji. S jedne strane oni imaju veliko iskustvo, a s druge strane uživaju visok stupanj kredibiliteta među mladima. Ako se uspije dovesti u pitanje bar jedan dio slike tog svijeta, može se doći do daljeg deziluzioniranja, a na kraju tog puta je okretanje od ekstremizma. Često je korisno i kada se takvim osobama jasno predoče političke posljedice njihovog pogleda na svijet – katastrofalne posljedice koje oni uzrokuju svojim postupcima.
Treba odbaciti uobičajene crno-bijele slike svijeta
U međuvremenu je nastala određena taktika prevencije, a to je da se do spomenutih ključnih iskustava dođe umjetno. To se pokušava postići u interventnim programima. Ali to se prije svega odnosi na osobe čija je ideologizacija poodmakla. Kod osoba koje su još u početnom stadiju valja pokušati potaknuti kritičko razmišljanje i apelirati na društvenu odgovornost. Nadam se da ćemo kod tih osoba moći dovesti u pitanje uobičajene crno-bijele slike svijeta.
* Julia Ebner je znanstvenica koja se bavi istraživanjem ekstremizma i terorizma na Londonskom institutu za strateški dijalog (ISD). Izdavačka kuća Theiss izdala je njezinu knjigu “Bijes. Štos nama rade islamisti i desničarski ekstremisti”.
(fratellanza.net)