Pontifikat je to kojeg još treba temeljito proučavati. Svojim je učenjem uveo neke novosti koje je potom posvetio Drugi vatikanski koncil
Andrea Tornielli – Vatican News
Određena publicistika prikazala ga je kao posljednjeg predstavnika Crkve usidrene u prošlost, naglašavajući samo diskontinuitete s njegovim svetim nasljednikom. No ipak, Pio XII., rođen kao Eugenio Pacelli, osoba je koju još uvijek treba temeljito proučavati a to će biti lakše kada se otvore vatikanski arhivi koji se odnose na njegov pontifikat. Papa Pacelli, koji je izbliza iskusio tamne stranice dvadesetog stoljeća, bio je talac boljševičkih revolucionara, vidio je rađanje nacizma u kojem je još kao mladi apostolski nuncij u Münchenu uvidio nadolazeću opasnost pišući u jednom pismu kardinalu Pietru Gasparriju “kako je nacionalizam možda najopasnija hereza našeg doba”.
Za života je bio uzvišeni i voljeni Papa. Bio je prepoznat kao defensor civitatis, protagonist velikog djela milosrđa prema svim progonjenima. Vladao je u teškim poslijeratnim godinama ukazujući na put obnove kroz demokraciju, kako bi se obnovilo sve ono što je kroz sukob uništeno. Bio je protagonist u ključnim političkim pitanjima u Italiji. Određena historiografska rasprava, danas napokon manje prisutna, predstavila ga je kao “Papu tišine” zbog stava tijekom holokausta.
Ali mirniji i dublji sud o njegovom pontifikatu pomaže razumijeti kako je Papa Pacelli sa svojim odlukama i svojim učenjem bio most između jednog i drugog razdoblja, pa i u Crkvenoj sferi. Upravo je on 1952. godine, za vrijeme Hladnog rata, bio prvi koji je glede komunizma uveo tradicionalno kršćansko razlikovanje između grijeha i grešnika.
Papa Pacelli objavio je vrlo važne doktrinarne dokumente i time pridonio razvoju događaja posvećenih na Drugom vatikanskom koncilu, postajući najcitiraniji papa: otvorio je primjenu povijesno-kritičke metode za proučavanje Biblije, podržao je liturgijski pokret i obnovio obrede Velikog tjedna. Uzeo je u obzir evolucionističku hipotezu, otvorio se prirodnim metodama odgovornog roditeljstva i majčinstva, internacionalizirao kardinalski zbor te je 1946. učinio ono što će 55 godina ostati najbrojnija “kreacija” novih kardinala u povijesti. Kanonizirao je, po postotku predsjedanih ceremonija, najveći broj žena, više od svih njegovih prethodnika i nasljednika.
Prijevod: Fratellanza umana (03.03.2019.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.