Mlada američka pjesnikinja fascinirala je Ameriku pjesmom izrecitiranom na ceremoniji polaganja zakletve predsjednika Joea Bidena. Za Vatican News govori o važnosti obrazovanja, snazi poezije i pokretima rođenim iz zalaganja mladih žena.
Alessandro Gisotti
Svojom poezijom, tvrdili su američki mediji, ukrala je show predsjedniku Joeu Bidenu. Sa samo 22 godine, Amanda Gorman postala je najmlađa pjesnikinja koja je nastupila na inauguraciji predsjednika Sjedinjenih Država. Mlada Afroamerikanka katoličke vjeroispovijesti s poezijom The Hill We Clim, Brdo na koje se penjemo, uspjela je dotaknuti Ameriku i svijet ukazujući na mogući san o “zacijeljenom” čovječanstvu koje nadu pronalazi u boli i ne predaje se pasivnom svjedočenju sukobima i podjelama. U ovom intervjuu za vatikanske medije, Amanda se usredotočuje na snagu poezije kao načina pomirenja u vremenu obilježenom polarizacijama te naglašava žurnost ulaganja u obrazovanje kako bi se svijet promijenio a dala bolja budućnost mladim generacijama.
Papa Franjo u više je navrata naglasio kako je važno graditi mostove, dijalog i hrabro raditi na pomirenju. Smatrate li da poezija može pomoći zacjeljivanju rana koje dijele naš svijet?
A. – Apsolutno da. Poezija je jezik pomirenja. Često nas podsjeća na onaj naš način na koji smo bolji i na naše zajedničke vrednote. Ovo me je iskustvo nadahnulo dok sam pisala The Hill We Climb, pitajući se istinski: “Što to ova poezija može učiniti ovdje i sada, a što proza ne može?”. U poeziji postoji posebna moć posvećivanja, pročišćavanja i ispravljanja, čak i usred razdora.
Poezija je ponekad povezana s intelektualnom elitom ili nečim za ljude određene dobi. Što biste poručili mladima koji su nadahnuti Vašom poezijom i cijene Vašu mladu dob?
A. – Šteta je što se poezija često uči u školama kao da je samo prerogativ stare, ugašene, bijele i samo muške intelektualne elite, dok je u stvarnosti poezija narodni jezik. Mladima bih rekla da je poezija živahna i da se neprestano mijenja te da umjetnost pripada svima nama a ne tek odabranoj skupini. Rekla bih da nam trebaju vaši glasovi, trebaju nam vaše priče, zato se nemojte bojati uzeti olovku u ruke!
Malala, Greta Thunberg, sada Amanda Gorman: Posljednjih godina vidjeli smo kako se mnoge mlade žene pojavljuju kao vođe pokreta koji izazivaju moćnike našeg planeta. Smatrate li da ovo označava trajnu promjenu?
A. – Mislim da upravo vidimo kako mlade žene leaderi izlaze na svjetsku scenu, pa to predstavlja veći globalni fenomen: mladi ljudi, posebno mlade žene, diljem svijeta ustaju i zauzimaju svoje mjesto u povijesti. Za svaku Amandu postoji bezbroj drugih poput mene. Možda sam jedinstvena, ali nipošto nisam sama. Sljedeća će generacija svijet potresati i promijeniti, i vrijeme je da je čujemo.
Kao dijete imali ste govornu manu koju ste prevladali, a danas Vam se svijet divi zbog Vaše rječitosti. Koliko je, po Vašem mišljenju, obrazovanje važno za promjenu našeg svijeta?
A. – Obrazovanje je sve. Kći sam učiteljice, pa sam svoje obrazovanje uvijek shvaćala ozbiljno. Od malena sam shvatila da je znanje moć. Za marginalizirane ljude to može biti jedan od najvažnijih alata u našoj “alatnici”. Da bismo promijenili svijet, moramo ga dovesti u pitanje, propitivati ga; moramo pogledati cijelu povijest i vidjeti kako se ona odnosi na sadašnjost. Ne sumnjam da će mnogi drugi veliki socijalni pokreti započeti u školskoj učionici (vatican news; fratellanza.net).