I danas je prečesto opasno biti mlad, siromašan i žensko – a Antonia Mesina (1919.-1935.) imala je sve tri te karakteristike. Rođena je na Sardiniji 1919. kao drugo od desetero djece i odrastala je u vrlo skromnim uvjetima.
Kako bi pomogla svojoj majci, koja je imala srčanih problema, Antonia je nakon samo četiri godine napustila školu. Vodila je kućanstvo i čuvala mlađu braću i sestre. Između kuhanja i čišćenja, duboko pobožna djevojčica ipak je našla vremena uključiti se u crkveni pokret „Katolička akcija“ od 1929. nadalje. Ovdje je Antonija nesebično pomagala potrebitima i išla na vjeronauk.
Dan 17. svibnja 1935. počeo je kao i svaki drugi dan: petnaestogodišnjakinja ide na jutarnju misu, a zatim u šumu po drva. Jedan tinejdžer je Antoniju dočekao u zasjedi, napao je s leđa i pokušao je silovati. Budući da je uzvratila svom snagom, napadač ju je brutalno udario kamenom. Antonija je od zadobivenih teških ozljeda preminula. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1987. godine. Njezin spomendan je 17. svibnja (katholisch.de; fratellanza.net).