Redovnički život kakvog danas poznajemo – i kontemplativni i aktivni – razvijao se tijekom dvije tisuće godina. U ovom prvom od četiri eseja, Christine Schenk nam, oslanjajući se na zapisanu dokumentaciju, govori o ženama u ranom kršćanstvu.
Christine Schenk, CSJ – Vatican News
Kad sam bila mlada redovnica u Kongregaciji svetog Josipa u Clevelandu, imala sam veliku želju razumjeti tko su bile naše pramajke u vjeri. Iako sam zaljubljenik u biblijske tekstove, često mi je teško prepoznati se u njima jer tekstovi u našem lekcionaru gotovo uvijek govore o našim praocima. Predane Isusove učenice – s izuzetkom Marije iz Nazareta – praktički su nevidljive. Kad sam potom počela studirati na masteru iz teologije u mjesnom sjemeništu, gutala sam svaku informaciju o ženama u ranom kršćanstvu. U ovoj seriji od četiri eseja želim identificirati povijesne korijene ženskih redovničkih zajednica i možda pomoći čitateljima da se počnu prepoznavati u povijesti prvih kršćana.
Širenje kršćanstva
„Isusov pokret“ brzo se proširio po Rimskom Carstvu, dijelom zahvaljujući inicijativi udovica i žena kao apostolica, proročica, evangelizatorica, misionarki i poglavarica kućnih crkava. Njegov se rast također može pripisati financijskoj potpori kršćanskih žena poduzetnica kao što su Marija Magdalena i Ivana (vidi Luka 8, 1-3), Lidija (vidi Djela 16, 11-40), Feba (vidi Rim 16, 1-2 ), Olimpija, đakonica iz 4. stoljeća i druge. Upravo je to prepoznao papa Benedikt XVI. kada je 14. veljače 2007. rekao da bi „povijest kršćanstva imala sasvim drugačiji razvoj da nije bilo velikodušnog doprinosa mnogih žena“. „Unutar rane Crkve, ženska prisutnost,” dalje je primijetio, „bila je sve samo ne sekundarna.“
Žene evangelizatorice
Celzo, poznati kritičar prve Crkve, imao je loše mišljenje o evangelizaciji koju bi činile žene. Međutim, iako nenamjerno, pružio je nezavisne dokaze o inicijativama žena u ranom kršćanstvu kada je izjavio da su kršćani nagovarali osobe da „ostave svoje očeve i učitelje te da umjesto toga odu sa ženama i djecom, drugovima u igri, u domove žena, ili u kožare ili u punionice“ (Origen, Protiv Celza). Celzova kritika podudara se s izjavama u drugim tekstovima ranog kršćanstva, prema kojima se evangelizacija provodila od osobe do osobe, od kuće do kuće, od strane žena koje su dopirale do drugih žena, djece, slobodnjaka i robova. Njegova nam kritika govori da su kršćanke (i nekoliko muškaraca) poduzimale inicijative izvan pravila patrijarhata kao funkciju svoje vjere u Krista.
Specifični doprinosi žena
Tri su značajne inovacije koje su se dogodile u rimskom društvu između I. i IV. stoljeća, a koje se mogu pripisati službi evangelizacije i vodstva kršćanskih žena. Prva je, oko IV. stoljeća, sloboda izbora života u celibatu, čime se učinkovito ruši stup patrijarhata, odnosno obveza sklapanja braka. Druga je da kršćanske udovice i djevice spašavaju, socijaliziraju, krste i školuju tisuće siročadi koja bi inače umrla jer su napuštena ili namijenjena prostituciji. Treća je novost da veze žena i evangelizacijske aktivnosti imaju odlučujuću ulogu u preobrazbi rimskog društva iz pretežno poganske kulture u pretežno kršćansku kulturu.
Zaključak
Elementi redovničkog života mogu se prepoznati ne samo u prvim zajednicama udovica, kao što je Grapte ili Tabita, nego i u onim ženama koje su odabrale celibatski život, kao što su četiri Filipove kćeri proročice (Dj 21,9) i ženske zajednice u Maloj Aziji, o kojima se govori u Teklinim djelima. Žene iz tih zajednica ne samo da su spašavale siročad i siromašne udovice, nego su i prorokovale na prvim okupljanjima rane Crkve (vidi 1 Kor 11; Dj 21, 8-19). Njihova protukulturalna primjena autoriteta u kontekstu svakodnevnog obiteljskog života jedan je od često neizrecivih ključeva brzog širenja kršćanstva. Misionarski autoritet i proročko vodstvo žena u njihovoj širokoj društvenoj mreži promijenili su lice Rimskog Carstva.
Materijal korišten za ovaj tekst većim je dijelom preuzet iz autoričine knjige „Crispina e le sue sorelle: donne e autorità nel cristianesimo primitivo“ (Fortress Pres, 2017.) (vatican news; fratellanza.net).