Do danas se u mnogim zajednicama svake godine 3. veljače daje blagoslov nazvan po sv. Blažu ili Vlahu. Ono što jedni smatraju dragocjenim ritualom, drugi smatraju zastarjelom i upitnom tradicijom. Svetac koji mu je dao ime (umro oko 316.) ima iznenađujuće suvremene strane.
Brojne legende okružuju slavnog biskupa armenskog Sebasta (današnja Turska): Blaž je u početku radio kao liječnik i pomagao svim bolesnicima – bili oni siromašni ili bogati, kršćani ili pogani. Zbog svoje velike ljubavi Blaž je tada izabran za biskupa.
Kad je pokrajinu zahvatio okrutni progon kršćana, Blaž se sakrio u zabačenu spilju. Ondje je živio s divljim životinjama brinući također o njihovim ozljedama. Naposljetku su ga otkrili lovci i bacili u tamnicu. Tamo je izveo svoje najpoznatije ozdravljenje: Blaž je svojom molitvom spasio od gušenja dječaka koji se ugušio ribljom kosti – zato se kaže da Blažev blagoslov štiti od bolesti grla.
Budući da je dobro poznato da ljutnja može dovesti i do poslovičnog “debelog vrata”, Blaž se smatra i svecem zaštitnikom od pogrdnih riječi. Naposljetku se kaže da je bio osakaćen željeznim češljem te da mu je potom odrubljena glava. Blaž ili Vlaho se od 6. st. širi od istoka prema zapadu. Od 14. stoljeća bio je jedan od 14 pomoćnika u nevolji.
Naša verzija imena Blaž dolazi od prilagodbe latinske inačice imena Blasius, a dubrovački naziv Vlaho je nastao od grčke riječi Vlasios. Sv. Vlaho zaštitnik je Dubrovnika. Spomendan mu se je 3. veljače (katholisch.de; fratellanza.net).