Već nekoliko godina, posebno posljednjih tjedana, kao građani svijeta, a osobito kao ljudi vjere, svjedočimo intenzivnoj manifestaciji fundamentalizma, integrizma i društveno-vjerskih podjela koje su kulminirale tragičnim nizom prizora, mnogima nezamislivog, političkog kaosa.
Marcelo Figueroa – L’Osservatore Romano
Ponovnim iščitavanjem Dokumenta o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život (Abu Dhabi, 4. veljače 2019.) u gore spomenutom okviru, mnoge su izjave u dokumentu poprimile novu težinu. Pogotovo onaj u kojem se poziva: «U ime ovog bratstva razorenog politikom ekstremizma i podjela, te sustavima nezasitne zarade i tendencijama ideologija mržnje koje manipuliraju djelovanjem i budućnošću ljudi». Činjenica da ove izjave čine bit enciklike Fratelli tutti i da im je posvećeno čitavo poglavlje (br. 285) neophodno nas navodi na ponovno čitanje enciklike kako bismo razumjeli razvoj ovih političkih, društvenih i vjerskih događaja. Neki odlomci privlače našu pozornost, kao što je, primjerice, onaj u kojem papa Franjo kaže: «mora se priznati da su protagonisti destruktivnih fanatizama i religiozne osobe, ne isključujući kršćane, koji mogu sudjelovati u mrežama verbalnog nasilja putem interneta i ostalih različitih prostora digitalne razmjene. Čak se i u katoličkim medijima mogu prekoračiti granice, toleriraju se tračevi i klevete, a čini se da se isključuju etika i poštovanje dobrog glasa drugih. Tako čineći, kakav se doprinos daje bratstvu koje nam zajednički Otac predlaže?» (br. 46).
Na isti način, bez ikakve želje za autoreferencijom, mnogi kolege i braća preispitivali su članak Evangelikalni fundamentalizam i katolički integrizam. Iznenađujući ekumenizam (La Civiltà Cattolica, 15. srpnja 2017.) kojeg sam napisao zajedno s p. Antoniom Spadarom, SJ. Zanimljivo je ponovno pročitati neke odlomke kako bismo ih poročki usporedili s trenutnim događajima i uveli ih u dijalog sa socijalnom duhovnošću Fratelli tutti. Neke bi se izjave u tom članku, napisanom prije otprilike tri godine, mogle dobro uklopiti u ovu dvostruku dinamiku. Na primjer, kada tvrdimo da se «Okretanjem fundamentalizmu razvija se jedan čudan oblik iznenađujućeg ekumenizma između evangelikalnih fundamentalista i katoličkih integrista, objedinjenih istom željom za izravnim vjerskim utjecajem u političkoj sferi… I evangelikalni i katolički integristi osuđuju tradicionalni ekumenizam, a ipak promiču ekumenizam sukoba koji ih ujedinjuje u nostalgični san države s teokratskim obilježjima… Riječ “ekumenizam” pretvara se u paradoks, u “ekumenizam mržnje”. Netolerancija im je nebeski znak puritanizma, redukcionizam je egzegetska metodologija, a ultra-literalizam njezin je hermeneutički ključ… Danas je više nego ikad potrebno osloboditi moć od njezine izblijedjele konfesionalne haljine, od oklopa, od njene zahrđale armature. Fundamentalistički teopolitički plan je uspostaviti božansko kraljevstvo ovdje i sada. A to božansko je očito projekcija moći koja je već izgrađena. Ta vizija stvara ideologiju osvajanja. Umjesto toga, teopolitički plan koji je uistinu kršćanski je eshatološki, odnosno gleda na budućnost a trenutnu povijest nastoji usmjeriti prema Kraljevstvu Božjem, kraljevstvu pravde i mira. Ta vizija generira proces integracije koji se odvija diplomacijom koja nikoga ne okrunjuje kao “čovjeka Providnosti”».
Dijalog s Fratelli tutti pomaže nam u tim razmišljanjima uvijek iznova razlučivati aktualno i dublje svjetlo te ponovno otkrivati njihovu neporecivu vrijednost. Nadalje, papa Franjo priskače nam u pomoć u razmišljanjima poput ovog: «U vrijeme kada različiti oblici fundamemalističke netrpeljivosti štete odnosima između pojedinaca, skupina i naroda, trudimo se živjeti i poučavati vrijednosti poštovanja drugih, ljubavi koja je kadra prihvaćati sve razlike, prioriteta dostojanstva svakoga ljudskog bića nad svakom njegovom idejom, mišljenjem, postupcima, pa čak i njegovim grijesima. Iako se fanatizmi, zatvorenosti i društvene i kulturne fragmentacije šire u današnjem društvu, dobar političar učinit će prvi korak i inzistirati na tome da se čuju različiti glasovi. Istina je da razlike stvaraju sukobe, no jednolikost pak izaziva gušenje i dovodi do toga da zbog puke kulturne različitosti jedni druge proždiremo. Ne mirimo se tim da živimo zatvoreni u jedan djelić stvarnosti» (br. 191).
Ovaj odabir činjenica, političkih događaja, religijskih vizija, a prije svega potrage za bratstvom u kojem se prakticira politički ekumenizam ljubavi, navodi me da zaključim svoje razmišljanje uzimajući neke riječi iz Dokumenta kojim sam započeo: «U vezi s time želim podsjetiti da smo veliki imam Ahmad al-Tayyeb i ja zatražili »od tvoraca međunarodne politike i svjetske ekonomije ozbiljan rad na promicanju kulture tolerancije, suživota i mira te što hitniju intervenciju kako bi se zaustavilo prolijevanje nevine krvi«. Ako određena politika sije mržnju i strah prema drugim narodima u ime dobra vlastite zemlje, treba se zabrinuti, reagirati na vrijeme i odmah učiniti zaokret» (Fratelli tutti, br. 192) (osservatoreromano.va; fratellanza.net).