Kardinal Ryś o migrantima i zlostavljanima u Crkvi

Grzegorz Ryś: Odlučio sam vam se obratiti u ovom obliku ne zato što postoji neka posebna prigoda. Činim to zbog važnih pitanja koja osobito posljednjih tjedana „vise u zraku“ i koja ne smijemo ostaviti bez odgovora. Ne radi se ovdje o našem, nego o Božjem odgovoru! A vjerujem da ga možemo iščitati i iz Riječi današnje liturgije.

Luciano Manicardi: Otvoreni za drugoga, otvoreni za Boga

Luciano Manicardi: Služenje i otajstvo gostoprimstva: to je tema o kojoj prvo čitanje (Post 18,1-10a) i Evanđelje (Lk 10,38-42) vode naše razmišljanje. Služba je služenje, diakonija prema hodočasniku, beskućniku, potrebitima; otajstvo jer, kako pokazuje prvo čitanje, prihvaćanje stranca postaje theoxenía, prihvaćanje samoga Boga (usp. Heb 13,2).

Sjeme mira i nade: Ekološka pravda kao put prema cjelovitom obraćenju

Papa Leon XIV.: „Ekološka pravda, koju proroci zapravo naviještaju – ne smije ostati samo apstraktan pojam ili daleki cilj. To je hitna potreba koja prelazi granice zaštite okoliša. Radi se o pravdi društvenoj, ekonomskoj i ljudskoj. Za vjernike, to je i moralna dužnost proizašla iz vjere, jer svemir odražava Isusovo lice, u kojem je sve stvoreno i otkupljeno. U svijetu gdje najranjiviji prvi trpe štete od klimatskih promjena, krčenja šuma i zagađenja, briga za prirodu postaje znak naše vjere i čovječnosti.“

Vjera bez djela je mrtva: O razlici između živog kršćanstva i ideološkog ‘kršćanizma’

„Ne možemo se fokusirati samo na teme kao što su pobačaj, istospolni brakovi i kontracepcija. To jednostavno nije moguće. Nisam često govorio o tome i zbog toga sam znao dobiti kritike. Ali kada već govorimo o tome, važno je gledati širu sliku. Stav Crkve o tim pitanjima je jasan, a ja sam sin Crkve – nema potrebe stalno o tome govoriti ” (papa Franjo u knjizi Antonio Spadara, „Moja vrata su uvijek otvorena“).

Meša Selimović: Otkako mi je svećenik dr. Drago Dujmušić pokazao Kristovu ljepotu, nisam pronašao ništa ljepše ni sadržajnije

Kada jedan od najvećih pisaca južnoslavenskog prostora, Meša Selimović, izusti da „od trenutka kad mu je svećenik dr. Drago Dujmušić pokazao Kristovu ljepotu nije pronašao ništa ljepše ni sadržajnije“, takva rečenica ne ostavlja ravnodušnim. Ona otkriva dubinu jednog unutarnjeg preobražaja, koji nije proizišao iz ideologije, nego iz susreta – osobnog i iskrenog.