Franjo o ekumenizmu: Mnogo koraka je poduzeto, dijelim zdravu nestrpljivost da učinimo više
Franjo: “S pouzdanjem zazovimo Duha kako bi vodio naše korake i da svatko s novoobnovljenim zanosom čuje poziv da radimo za ekumensku stvar”.
Franjo: “S pouzdanjem zazovimo Duha kako bi vodio naše korake i da svatko s novoobnovljenim zanosom čuje poziv da radimo za ekumensku stvar”.
Drugim vatikanskim koncilom Katolička crkva se jasno, neopozivo i nepovratno opredjeljuje za ekumenizam kojeg su započeli drugi kršćani. Na današnji je dan prije 25 godina Ivan Pavao II. potvrdio i proširio ovu misiju enciklikom “Ut unum sint”. Nailazio je i on na određeni unutarcrkveni otpor i nije mu bilo lako. No nije odustao, nego je osnažio dijalog za ostvarenje Kristova testamenta i molitve Ocu “da svi budu jedno”.
Nije li danas neobično da su prije 50 godina “mješoviti brakovi” u Katoličkoj crkvi bili strogo zabranjeni? Na današnji dan, 31. ožujka 1970., sveti Pavao VI. dokinuo je tu nepravednu praksu. Što li će sve biti neobično generacijama nakon nas?
Na prvoj katoličkoj misi u protestantskoj katedrali svetog Petra u Ženevi nakon gotovo 500 godina trebalo bi se prakticirati “euharistijsko gostoprimstvo”. Katolici pozivaju evangeličke kršćane da dođu na Pričest
Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama
Otvoreno pismo hrvatskih katoličkih, pravoslavnog i protestantskog teologa
Apsolutni primat oblikâ ispovijesti vjere, u odnosu na trajno poslanje njihova prevođenja, bio bi takav da rađa određen duh reakcije, konformnosti, geta, nasilnog integrizma, dotle da bi se teologija odrekla svoje kreativne misije. Ako bi se slijedila ta opcija, bila bi potisnuta neophodna razlika između jedinstva ispovijesti i legitimne raznolikosti teološkog objašnjenja. To bi rezultiralo mrtvim, umjetnim, opresivnim i paralizirajućim jedinstvom u odnosu na misionarski impuls.
Biskup Mate propovijed je zaključio riječima: „Evo, dragi prijatelji, možda nam se neke stvari ne sviđaju, imamo pravo kritizirati. Ali nemojte zaboraviti vašu zadaću: braniti majku Crkvu srcem punim ljubavi. Samo tako možemo pokazati ljudima našeg vremena da je Bog i otac i majka, da je veći od hrama, i od subote, ovdje i sada i zauvijek s nama“.
Na postavljeno pitanje pofesor Tanjić je potvrdio kako ima mjesta za različitosti u katoličkoj teologiji. Dodao je kako zaboravljamo na činjenicu da od samog početka imamo četiri evanđelja, a to je pluralnost. Također imamo različitost teoloških škola i stilova kroz čitavu povijest kršćanstva. U postkoncilskoj katoličkoj teologiji razvijena su različita strujanja u teologiji od hermeneutičkih i transcendentalnih do političkih i feminističkih te drugih kontekstualnih teologija.
“Živimo u svijetu slobodnih pojedinaca koji iz svoje slobode traže odgovore na pitanja smisla života i pitanja koja ih tište, a danas je zbog toga puno izazovnije navijestiti kršćansku poruku nego u vremenima kada im se ta poruka nudila kao jedina”