Isabelle de Gaulmyn, La Croix: Na sinodi o budućnosti Crkve prijedlozi koji se tiču žene u Crkvi naišli su na protivljenja nekih. Institucija se već neko vrijeme opire promjenama, evocirajući zastarjela antropološka i teološka shvaćanja.
Radnike iz Nepala, Indije, Filipina i drugih nam dalekih zemalja sve češće srećemo i u našem društvu. Na koji način Crkva skrbi o stranim radnicima, izbjeglicama ili migrantima? Zadaća Crkve je štititi dostojanstvo svakoga čovjeka, a nerijetko je ono povrijeđeno našim predrasudama, strahovima i ne pružanjem dobrodošlice. Isusovačka služba za izbjeglice obilježila je 30. obljetnicu osnutka. Svih ovih godina prati, služi i zagovara potrebe i prava izbjeglica.
Petar Rosandić, voditelj humanitarne organizacije „Sos Balkan Route” gost je emisije „Blagoslov putnika” Isusovačke službe za izbjeglice. Sam je bio stranac, osjetio rasizam na svojoj koži i pružio je otpor.
Različiti narativi iz nedavne prošlosti otežavaju zajednički život triju etničkih skupina u Bosni i Hercegovini. Jedni negiraju genocid, drugi slave ratne zločince. Ožalošćeni se nadaju miru, najčešće uzalud.
Nelegitimni potomak klana Medici, meta pljačke Rima, politički mozak i protivnik reformama. Pontifikat Klementa VII. bio je uspon i pad za njega samog – i niska točka za papinstvo.
Mr sc. Loredana Fabijanić: Ništa nas ne može toliko izdvojiti od praznih fraza kao doticaj sa surovom stvarnošću. Nema smisla pričati o nekim tamo siromašnim ljudima koji su nam daleko i s kojima nikad nismo progovorili ni riječ jer ih se sramimo, jer nas je strah ili nam se gade i onda stvarati neka javna „facebook“ mišljenja i stavove. To je suludo i opako. Možemo puno učiniti na suzbijanju siromaštva.
Nesigurnosti oko teologije đakonske službe također su posljedica činjenice da je ona u latinskoj Crkvi ponovno uspostavljena kao vlastita i trajna razina hijerarhije tek počevši od Drugog vatikanskog koncila. Dublje promišljanje o tome rasvijetlit će i pitanje pristupa žena đakonatu.
Danas se Gertruda iz Helfte (1256.-1301./02.) prvenstveno povezuje s pobožnošću prema Srcu Isusovu na koju je utjecala. Ova velika srednjovjekovna učenjakinja, koja je jedina njemačka svetica ili svetac koji nosi nadimak „Velika“, iza sebe je ostavila vrlo opsežno djelo.
Od samog početka Margaretin život (oko 1046.-1093.) bio je oblikovan krvavim borbama za vlast europskih kraljevskih obitelji – a ona je željela da stvari budu drugačije.
Kardinal Christophe Pierre, pozvao je biskupe da napuste svoje „zone udobnosti“ i da otvorene rasprave Sinode vide kao put naprijed. „Bilo je strahova i bojazni oko svjetske sinode, a neki su ih unaprijed poticali“, nastavio je nuncij.