Biskup Andrej Saje: „U povijesti Crkve ta je latinska tradicija nastala ne samo u duhovne svrhe, nego i zbog praktičnih posljedica – da je lakše premjestiti svećenika, da ima manje problema s nasljedstvom, s ekonomskim pitanjima, preseljenjem i tako dalje. Celibat u latinskoj Crkvi, kojoj mi pripadamo, postao je obavezan početkom drugog tisućljeća, 1059. godine.“
Pravoslavni svećenik i doktor filozofije o. Vladan Perišić u Nadbiskupskom domu u Rijeci: “I što je vrlo važno i na šta nas je uostalom i sam Isus upozoravao: od toga za Crkvu postoji i kolateralna korist – Jedino po tome što ćemo se uzajamno voljeti, oni izvan Crkve će prepoznati da smo mi Crkva. Dakle, ne po našim svešteničkim odorama, niti po ritualima koje u svojim hramovima upražnjavamo, niti po bilo čemu drugom osim jedino po međusobnoj ljubavi – ako ona postoji onda smo Crkva, a ako nje nema onda nismo. Znači, jedino imajući ljubavi među sobom zaista ćemo suštinski i biti Crkva, a ne samo spolja ličiti na nju. Surovo jednostavno. Ali i opominjuće i otrežnjujuće.”
Biskup Bonny ostavio je veliki dojam na Sinodalnom putu u Njemačkoj izjavom o slavlju blagoslovu. U intervjuu objašnjava zašto flamanski biskupi blagoslivljaju homoseksualce te zašto Vatikan s tim nema problema. Također se osvrće na sukob između Rima i Njemačke.
Propovijed je povezana s teološkom kompetencijom, kaže teolog Oliver Wintzek. Ali to se ne dobiva automatski s ređenjem čovjeka za svećenika. Pogrešno je da trajni đakoni smiju propovijedati, ali ne i pastoralni službenici.
Glavni tajnik Svjetskog vijeća Crkava očekuje se u Moskvi od srijede 17. svibnja u 24-satnom iznenadnom posjetu. Protestantski pastor Jerry Pillay tamo će se sastati s pravoslavnim patrijarhom Kirilom, priopćeno je za Vatican News. Izaslanstvo te institucije sa sjedištem u Ženevi upravo se vratilo iz Ukrajine, gdje je razmijenilo mišljenja s poglavarima dviju ukrajinskih pravoslavnih Crkava.
Svjetski dan migranata i izbjeglica slavi se ove godine 24. rujna. Donosimo u cijelosti prijevod Papine Poruke za taj Dan na temu “Slobodni birati, migrirati ili ostati”.
Rosati je bila ražalošćena reakcijama na priču: “Čitala sam jako ružne stvari o Papi i to me žalosti. Ono što se dogodilo dalo je priliku lošim ljudima da ga uvrijede i to me jako zasmetalo, osjećala sam se loše jer se šalio, nasmiješena i nimalo uzrujana.” Želi poslušati savjet pape Franje.
Tamo gdje država i Crkva više nisu održavale kritičku i konstruktivnu distancu, “čovječanstvu prijete svi porazi”: U povodu dodjele nagrade Karlo Veliki Vladimiru Zelenskom, aachenski biskup Helmut Dieser izriče jasne riječi o patrijarhu Kirilu.
Nije važno imate li sedam, 17 ili 57 godina – teško da išta toliko pogodi ljude kao smrt vlastite majke. Mnogo je razloga zašto ona ostavlja takav jaz. Autorica u knjizi prati svoj teški put tuge.
Ako nepoznati svećenik želi služiti službu u crkvi, mora predočiti potvrdu, tzv. celebret. U Francuskoj Crkva ide u korak s vremenom te je provjera jesu li pravi svećenici ili prevaranti sada puno lakša, izvještava katholisch.de.