sancti

Cecilija

Povijesno se o Cecilijinu životu ne zna praktički ništa. Živjela je u Rimu u trećem stoljeću i podnijela mučeništvo u sklopu progona kršćana. Koliko god su ključne činjenice oskudne, brojne legende koje okružuju mučenicu su impresivne

Prikazanje BDM – Gospa Jeruzalemska

Spomendan je uspomena na pripovijest prema kojoj su trogodišnju Mariju roditelji Joakim i Ana donijeli u Jeruzalemski hram kao „dar”. Nedostatak biblijske osnove za ovu marijansku svetkovinu može biti iznenađujući: iako Kur’an izvještava da je Marija predana na skrb hramskom svećeniku Zahariji, ocu Ivana Krstitelja, ova pripovijest se ne nalazi u Novom zavjetu.

Posveta bazilika sv. Petra i Pavla

Svatko tko se u ranoj Crkvi smatrao patrijarhalnim sjedištem morao je moći pokazati grob poznatog navjestitelja vjere. Za razliku od ostala četiri patrijarhata Carigrada, Aleksandrije, Antiohije i Jeruzalema, Rim je mogao biti dvostruko sretan: Tu su se vjernici hvalili da imaju dva groba apostola: Petra i Pavla.

Gertruda iz Helfte

Danas se Gertruda iz Helfte (1256.-1301./02.) prvenstveno povezuje s pobožnošću prema Srcu Isusovu na koju je utjecala. Ova velika srednjovjekovna učenjakinja, koja je jedina njemačka svetica ili svetac koji nosi nadimak „Velika“, iza sebe je ostavila vrlo opsežno djelo.

Margareta Škotska

Od samog početka Margaretin život (oko 1046.-1093.) bio je oblikovan krvavim borbama za vlast europskih kraljevskih obitelji – a ona je željela da stvari budu drugačije.

Albert Veliki

Albert (oko 1200.-1280.) živio je u razdoblju velikih preokreta na europskom kontinentu: gradovi su se širili, tehnologija razvijala i osnivana su prva sveučilišta.

Nikola Tavelić

Nikola Tavelić (oko 1340.– 1391.), svećenik franjevac iz Hrvatske, godinama je djelovao kao pučki misionar u Bosni, ali je potom otišao u Jeruzalem.

Augustina Livia Pietrantoni

Ova hrabra žena nije htjela dopustiti da je bilo što ili bilo tko odvrati od ljubavi prema Bogu i bližnjima – i to je platila životom.

Jozafat

Svatko tko je dovodio u pitanje konfesionalne granice u vjerski užarenom 17. stoljeću lako je izazvao nasilne lančane reakcije – to se dogodilo Jozafatu Kunčeviču (1580.-1623.).

Martin Tourski

Mnogi ljudi danas „Martinje“ („Sveti Martin“, oko 316.-397.) smatraju oličenjem regionalnih običaja i kršćanske tradicije. Za Martinove suvremenike, međutim, on je predstavljao upravo suprotno: novost kakva dotad nije bila viđena.