Španjolska misija na području današnjeg Meksika bila je, u najmanju ruku, troma: okrutna strategija osvajanja, kulturološki genocid i nedostatak katehetskih uputa slabo su uspjeli nadahnuti domorodačko stanovništvo za kršćansku religiju svojih kolonijalnih gospodara.
Kako se ambiciozni sin dokazuje kad mu je otac već postigao gotovo sve? Možda si je Damaz I. (oko 305.-384.), koji je rođen u današnjem Portugalu i vjerojatno je bio sin biskupa Antona, postavio upravo ovo pitanje.
Pierre Fourier (1565.-1640.) bio je ozbiljan u vezi sa svojim motom: „Svima na korist, nikome na ne štetu.“
„Bezgrešno začeće” – molim? Je li ovo svetkovina da je Djevica Marija čudesno zatrudnjela i začela Isusa? Ne.
Crkveni otac Jeronim nije ostavljao svog kolegu na miru: Ambrozije (oko 339.-397.) bio je ptica koja se kitila tuđim perjem i pretvarala dobar grčki u loš latinski. Jeronim ga je optuživao za plagijat. No, većina njegovih suvremenika to je doživljavala drugačije, a Ambrozije se do danas smatra jednim od najutjecajnijih teologa Zapadne Crkve.
Priča o svetom Nikoli koji je darovao tri siromašne djevojke poznata je brojnoj djeci. No Margret Nußbaum i Stefanie Heinrichs pripremile su i dječju verziju ove legende kao priču za najmlađe
Da postoji Liga prvaka svetaca, on bi sigurno bio tamo: Sveti Nikola (3.-4. stoljeće). Čak i bez pouzdanih podataka o njegovu životu, on je jedan od najpopularnijih svetaca i Zapadne i Istočne Crkve.
Barbara (3. st.) jedna je od Četrnaest pomoćnica u nevolji i prava je svestranica. Raspon njezinih štovatelja je u skladu s time dosta širok: tu ima svih, od šleskih rudara i rajnskih vatrogasaca do arapskih kuhara.
Mreže, inkulturacija i održivost – ono što zvuči kao smjernice suvremenih tvrtki provodio je već Francisco Javier (1506.-1552.) i time okrenuo kršćansku misiju naglavce.
Zli otac dio je redovnog repertoara većine svetačkih legendi o djevicama mučenicima. Bibjanina priča jedna je od rijetkih iznimaka.