Kardinal Cláudio Hummes, O.F.M.: “Imamo trajne đakone, no oni moraju proći vrijeme kušnje i razlučivanja. To traje najmanje 4-5 godina, nakon čega će se među tim đakonima utvrditi oni za koje smatramo da su najprikladniji za svećenike. Dakle, pravit će se izbor. To je vrlo razborit put i ispravno je njime hoditi”
Za kršćane interes i briga za zaštitu siromašnih i odbačenih, te briga i obrana svega stvorenog – što je Bog povjerio na čuvanje ljudima – nije opcionalno, već sve to proizlazi iz srca naše vjere.
U Završnom dokumentu Sinode o Amazoniji, koji je izglasan u subotu popodne 26. listopada, te potom predan Papi, nalazi se i zahtjev za institucionalnom službom uspostavljenom sa “ženom voditeljicom zajednice”, te glasovi u korist đakonskog ređenja žena.
Papa: “Prije svega to se dogodilo u Rimu i kao biskup ove biskupije tražim oprost od osoba koji su uvrijeđene ovom gestom”
“Ne budite srca tvrda, morate omekšati svoje srce. Ovo je Isusov poziv. On nas poziva da živimo zajedno. Vjerujemo u jednog Boga. Moramo ostati ujedinjeni.”
Tužna epizoda krađe i uništavanja amazonskih simbola
“Glede smještaja, hrane i prijevoznih sredstava, pokušat ćemo živjeti u skladu s uobičajenim načinom života stanovništva”, a “financijsko upravljanje u našoj biskupiji povjerit ćemo povjerenstvu sposobnih vjernika laika”, “izbjegavajući time ono što bi mogle biti naše privilegije”, ”bit ćemo otvoreni za sve, bez obzira na njihovu religiju”
“Radi se o tome da ljudi imaju pristup Euharistiji, oni na to imaju pravo. Isus nije rekao: ‘Ako želite, onda možete’, nego: ‘Ovo činite meni u spomen’. Stoga se postavlja pitanje može li Euharistija biti uvjetovana prisutnošću celibatarca”.
Euharistija je ta koja čini Crkvu, euharistijsko slavlje je srce, izvor i temelj života u zajednici. Ali, uz kreativnost Duha, tamo gdje svećenik ne može biti prisutan, trebalo bi promisliti – rečeno je – o novim službama koje odgovaraju potrebama amazonskih naroda
Papa: “Ako nisi u mogućnosti s bratom razgovarati o svojim pogreškama, budi siguran da nisi u mogućnosti razgovarati o tome čak ni s Bogom i završiš tako da se ispovijedaš pred zrcalom, pred sobom. Mi smo društvena bića i oprost ima i društveni aspekt”