Povijesno se o Cecilijinu životu ne zna praktički ništa. Živjela je u Rimu u trećem stoljeću i podnijela mučeništvo u sklopu progona kršćana. Koliko god su ključne činjenice oskudne, brojne legende koje okružuju mučenicu su impresivne: Cecilija, koja je potjecala iz rimskog plemstva, potajno se zaručila za Krista kao dijete. Kad su njezini roditelji kasnije htjeli udati svoju izuzetno lijepu kćer za pogana Valerijana, ona se pokorila njihovoj volji s nadom u Božju providnost.
U njihovoj bračnoj noći, Cecilija je otkrila svom iznenađenom mladoženji: „Ja sam posvećena djevica, a anđeo Gospodnji je uz mene kao moj zaštitnik. Zato se čuvaj da me ne dodirneš i ne izazoveš na sebe gnjev neba.“ Valerijan je tada tražio da vidi ovog anđela vlastitim očima, ali je Cecilija odgovorila da će se prvo morati krstiti. Iz znatiželje, Valerijan se brzo krstio i kada se vratio doista je mogao vidjeti anđela pokraj Cecilije.
Valerijan je bio toliko dirnut da je postao revan kršćanin i prvi je misionirao svog brata Tiburcija. Njih su se troje – Cecilija, Valerijan i Tiburcije – brinuli o svojoj progonjenoj braći i sestrama, sve dok i sami nisu postali žrtve u vrijeme progona kršćana. Dvojici muškaraca su odrubili glave, a Ceciliju su stavili u kipuću vodu. Kad mlada žena nije umrla, prefekt je naredio da joj se odrubi glava. Tri puta je pogođena mačem i tri puta je preživjela. Cecilija je živjela u svojoj kući još tri dana, ostavila svu svoju imovinu siromasima i konačno umrla 22. studenog 230. godine.
A mnogi Cecilijini zborovi i korovi? Zaštitnicom crkvene glazbe postala je tek u kasnom srednjem vijeku zbog greške u prijevodu, prema kojoj je navodno sama svirala orgulje na svom vjenčanju. Druga legenda kaže da je pjevala Bogu u svom srcu tijekom svadbenog slavlja. Njezin spomendan je 22. studenog (katholisch.de; fratellanza.net).