Oko Jeruzalema se uvijek vodila teška borba: Tko god je tamo rođen, ne može biti siguran da će moći živjeti u Svetom gradu do kraja života.
To se dogodilo i Ćirilu Jeruzalemskom (oko 315.-386.), koji je gotovo polovicu svog biskupskog mandata proveo u progonstvu. Ćiril je odrastao u obrazovanoj kršćanskoj obitelji i zaređen je za svećenika 345. godine.
Smatrali su ga nadarenim propovjednikom i napisao je vjerske upute koje su preživjele do danas. Oko 349. za jeruzalemskog patrijarha zaredio ga je arijanski metropolit Ahatije iz Cezareje. Arijanstvo je štovalo Krista kao nadmoćno stvorenje, ali je odbacivalo njegovo božanstvo. Čini se da je Ćiril također bio dugogodišnji pristaša arijanizma.
Brojni prijepori oko vlasti i crkvene politike donijeli su mu tri progonstva. Tek je na Carigradskom koncilu 381. konačno ispovjedio vjeru u Trojstvo i bio potvrđen za zakonitog jeruzalemskog biskupa.
Ćirilov nauk o euharistiji i misnoj liturgiji imao je trajan utjecaj na kršćanstvo. U Istočnoj Crkvi štuje se kao crkveni otac, a u Zapadnoj Crkvi kao crkveni naučitelj. Spomendan mu je 18. ožujka (katholisch.de; fratellanza.net).