Crkva u Poljskoj uživala je veliki utjecaj i povjerenje pod vladom stranke PiS. Osim politike, ruka pomoći bio je i svećenik sa svojim medijskim carstvom. Ali sada se čini da se crkvena kuća od karata ruši
Kada Crkva u Poljskoj govori o novoj vladi Donalda Tuska, govori se o programu sekularizacije i snažnoj potpori Europske unije. Teško je nositi se s novim vjadajućima. Većina biskupa šuti, dok drugi jasno daju do znanja da ne prihvaćaju – a vjerojatno ni neće prihvatiti u skoroj budućnosti – promjenu vlasti i najave legalizacije istospolnih zajednica ili liberalizacije pobačaja.
Najbolji primjer za to je nedavni štrajk glađu dvojice bivših ministara iz bivše vladajuće stranke PiS, koji su osuđeni na dvije godine zatvora zbog zloporabe položaja. Predsjedavajući Poljske biskupske konferencije nadbiskup Stanislaw Gadecki intervenirao je i ponudio posredovanje te da radi na njihovom oslobađanju. No, njegovo je pismo ostalo bez odgovora, a bilo je i kritika dijela katoličkih novinara i svećenika. Dvojicu političara u međuvremenu je pomilovao predsjednik Andrzej Duda. Prema Poljskoj biskupskoj konferenciji, Gadecki nije poduzeo nikakve daljnje korake.
No, i daljnje su biskupske intervencije uglavnom bezuspješne, što pokazuje spor oko novog zakona o umjetnoj oplodnji. Nova vlada lijevog centra pod vodstvom Donalda Tuska jasno je dala do znanja da ima drugačiju politiku prema Crkvi i da neće dopustiti da se na nju utječe. Osim liberalizacije pobačaja i legalizacije istospolnih veza, ona također želi reformirati financiranje Crkve. Takozvani crkveni fond, iz kojeg država plaća mirovine i druga socijalna osiguranja za svećenstvo, ukinut će se i zamjeniti sustavom dobrovoljnog davanja. Međutim, taj fond predstavlja tek mali dio ukupnog državnog financiranja Crkve u Poljskoj, pa je više riječ o simboličnoj nego temeljnoj promjeni, kaže za katholisch.de Ignacy Dudkiewicz, filozof, publicist i glavni urednik poljskog katoličkog časopisa Kontakt.
Ipak, crkva će pokušati surađivati s novom Tuskovom vladom, prvenstveno radi ostvarivanja vlastitih interesa, sumnja Dudkiewicz. „Ne treba zaboraviti da su poljski biskupi desetljećima uvježbavani da izađu ususret svakoj vlasti, posebno kada je riječ o njihovim vlastitim interesima.“ Međutim, očito je da bi to u ovom trenutku moglo biti teško. Istaknuti crkveni predstavnici poput krakovskog nadbiskupa Mareka Jedraszewskog bezrezervno su podržali vladu PiS-a i uvjerili episkopat i vjernike da podrže stranku pridruženu Crkvi.
Uz medijsku podršku
To se dogodilo prvenstveno uz pomoć Tadeusza Rydzyka. Utjecajni redovnik i svećenik izgradio je medijsko carstvo s nacionalnim dosegom. Za njega kažu da ima izniman talent za skupljanje priloga. Prema medijskim izvješćima, svećenik je navodno primio milijunska sredstva iz fonda Ministarstva pravosuđa za zakladu „Lux Veritatis“, koja je povezana s njegovim medijskim carstvom. Riječ je o više od 80 milijuna eura od dolaska PiS-a na vlast. Prema informacijama Ministarstva pravosuđa poljskom internetskom portalu „Tvn24“, Rydzykova zaklada navodno je dobila oko 10 milijuna eura za razdoblje od 2015. do 2023. godine. PiS je nedavno platio još 100 tisuća eura za 2024. godinu i prijenose euharistijskih slavlja na „Radio Maryja“ i televiziji „Telewizja Trwam“, oba medija s nad-dijecezanskom strukturom i velikim utjecajem na poljske katolike.
Redemptorist Rydzyk kao redovnički svećenik ne odgovara izravno biskupima, ali uživa poštovanje i povjerenje među nekim važnim crkvenim predstavnicima i političarima s konzervativnog krila. Neke je podupirao u predizbornoj kampanji prije mnogo godina nudeći im nacionalnu platformu u svojim medijima, kaže Dudkiewicz. Na taj je način tijekom godina zaslužio njihovu zahvalnost – posebice u obliku donacija i ulaganja od kojih je korist imala i hijerahijska Crkva. To je pokrenulo pravo natjecanje između konzervativnih političara, posebice stranke PiS, za njegovu naklonost. Za mjesto u programu borili su se i predstavnici episkopata, posebice oni koji dijele Rydzykova stajališta o političkim, društvenim i crkvenim pitanjima. Dudkiewicz analizira da on sam slijedi antimodernističku, konzervativno-nacionalističku agendu koja je skeptična prema Zapadu, Europskoj uniji, liberalizmu i bilo kakvim kulturnim promjenama. To je jasno vidljivo u tradicionalističkoj i konzervativnoj pobožnosti koju kroz svoje medije širi Rydzyk.
„Marijini ratnici”
Taj je utjecaj, među ostalim, doveo do „nekih kontroverznih inicijativa kao što je ‘Wojownicy Maryi’“, kaže dobro obaviješteni poljski svećenik za katholisch.de. „Marijini ratnici“, kako sami sebe nazivaju, imaju oko 60 ogranaka u Poljskoj s više od 5000 članova i proširili su se u deset drugih europskih zemalja. Međutim, pokret se sve više radikalizirao, a ponekad se ponaša i sektaški. Grupu karakteriziraju prosvjedi na glavnim trgovima europskih gradova, obično klečeći i moleći krunice, protiv LGBTQ prava i muslimanskih izbjeglica, za zabranu pobačaja i protiv drugih ideja sa Zapada.
Pokret se brzo proširio. Jedan od razloga za to su političke i crkvene strukture, iako nema izravnih veza s Rydzykom ili biskupima. Poljski episkopat čak je u jednom dokumentu kritizirao pojedine elemente pokreta, naglašava Dudkiewicz. „Naravno, kao i uvijek, biskupi su prekasno odlučili djelovati, pa je njihov utjecaj na ovaj i slične pokrete vrlo ograničen“, kaže. Mnogi pripadnici tih pokreta ne mare što misle biskupi.
Nerazumijevanje razvoja događaja
Poljski biskupi su stoga suočeni s dvostrukim problemom: s jedne strane, naizgled nekontroliranim pokretom koji kao da ignorira episkopat, a s druge strane, društvom koje postaje sve više sekularno i nalazi se u procesu ideoloških i vjerskih promjena. Sve manje mladih ide na liturgijska slavlja, a sve je manje i zvanja. Slična su i stajališta o LGBTQ pravima i pobačaju, koja izgledaju dijametralno drugačije od onih crkvenih.
Snažan utjecaj i veze Crkve sa strankom PiS kao i skepticizam prema kulturološkim promjenama koji potiču biskupi i crkveni mediji doveli su do gubitka povjerenja u prošlosti i danas. Dudkiewicz u Crkvi vidi i druge probleme, poput neadekvatnog procesuiranja seksualnog zlostavljanja ili netransparentnih financijskih struktura. To je sada važnije jer vlada više nije tako naklonjena prema Crkvi kao što je bila.
Postoji i stanovita nesposobnost razumijevanja zbivanja u samoj crkvenoj razini – osobito nakon što je Dikasterij za nauk vjere objavio deklaraciju o blagoslovimaa „Fiducia supplicans“ i u njoj preporučio blagoslov homoseksualnih i ponovno vjenčanih parova pod određenim uvjetima. Poljski biskupi nisu prihvatili dokument, ističući da su spolni odnosi izvan braka „uvijek kršenje volje Božje“. Iz tog razloga, prema njima, izvanbračne i neregularne veze, osobito istospolne, ne bi mogle biti blagoslovljene. Početkom godine predsjednik Poljske biskupske konferencije govorio je o „otvorenosti dijalogu i traženju odgovora na pitanja društva“. Rečeno je da se mora odgovarati na potrebe društva. Stoga će nadolazeći mjeseci pokazati kako će se Crkva u Poljskoj nositi s novim političkim, društvenim i nadasve crkvenim promjenama i izazovima.
Mario Trifunović (katholisch.de; fratellanza.net)